Sfumatto realnost

"O ko me spoji s ovim tuđinom u jedno?" A.B.Š.

25.02.2008.

Konačno da kažem: You're an itch that I can't scratch, ali...

I know you're coming back.

23.02.2008.

Opomena

Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.

Može mi se učiniti
da tonem u zvuke,
pa ću ruke
svakom pružiti.

Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.

Ili mogu kom reći u tome
času čudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.

O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.

Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme.

Učiniće mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.

D. Maksimović

07.02.2008.

Just another Hole in the Wall

 Vjeronauk u vrtićima. OK, svi smo svjesni činjenice da je ovo nešto što se odvija iz političkih pobuda, nikako religijskih. To je sad na neki način spartanski sistem: stvaranje vojske Allahove, Isusove kako god, od malih nogu, da znaju, da se NE DAJ BOŽE ne miješaju više ni do četvrtog razreda, i da djeca fino već imaju predstavu ko su im neprijatelji - da ne bodu u tramvajima svoje, nego da bodu one, druge, ćafire, griješnike, one što su s puta skrenuli, Bog ih okrenuo pa im dušu udahnuo u utrobi neke bh. žene umjesto negdje normalno... No, nebitno.
 
Zanima me jedna činjenica: ko bi to i na koji način predavao vjeronauk toj djeci?
Neću govoriti o kršćanstvu, baziram se na Islam jer sam u toj religiji rođena i prošla sam kroz njegove "edukativne" sadržaje.
Npr. mene je jedan period života, do moje treće godine, čuvala tetka Milica koja je imala muža Momu - alkoholičara. Momo je često psovao boga. I ja sam nekada počela psovati boga. I jedan član moje familije me je od toga veoma pedagoški odučio rekavši "ne psuj boga, pogodit će te božija strijela". To je jedna od onih stvari koje se govore djeci... I znate šta? Prestala sam ja psovati boga, ali sam umirala od straha svaku grmljavinu, cijeli život, što je još naravno popraćeno playbackom granata u ratu, tako da ovo "dijete" ima traume i u svojoj 22 godini, pa bježi od prozora u hodnik kada noću grmi i sijeva. Bojim se božijih strijela iz zvučnika, telefona, mobitela, televizora, tuševa... To je bio jedan veoma zdrav moment u mome djetinjstvu. Očito.
Eh, sada zamislite jednu religiju koja je u svojoj osnovi za mene nešto divno i čisto, ali upravo kroz te polupismene mualimice i mualime do djece redovno i uvijek dolazi kao prijekorni prst više sile koji kaže "c c c, ne ne to, ako to, onda vatra, džinovi, šejtani, lonci" i sl. A evo, mogu mi reći: "pa ne, mi ćemo njima govoriti o dobrim djelima i dženetskim zaslugama". Dobro, možete li mi onda objasniti dječije slikovnice bošnjačke (hah!) bajke sa likom "Šejtanije"? I one priče koje su mene i u prvim razredima osnovne škole dok sam išla u mekteb zastrašivale o džinovima koji tapkaju po prsima i nekim morama, i nekim ognjima i ponavljanim užasnim radnjama koje zgriješiš u životu, pa te kuhaju i bodu i čereče ti neki monstruozni veproglavi crveni zlikovci? Da li je to pedagoški? Na koji način djetetu od 4-5 godina predočiti Boga? TO NIJE IZVODIVO! Mogu ih naučiti tradiciji, a islamska tradicija ovdje je BOŠNJAČKA tradicija. Tradicija kuće koju lično volim i topla mi je, od Bajrama do Bajrama, a ona u malo čemu ima veze sa iskonskim Islamom i njegovom filozofijom. Kako onda ako ne utjerivanjem straha od Njega? Na tome se bazira cjelokupni edukativno-odgojni sistem bosanske IZ, prođoh ga od osnovne kroz srednju školu. S tim, u srednjoj striktno odbih da me podučava hafiz koji nema zuba, pa dočekah tek ozbiljnog teologa u četvrtom, čovjeka koji je zaista pravi musliman i kojega i danas volim sresti i popričati s njim. A šta sam kroz sve to vrijeme naučila o Bogu? Naučila sam da Bog kažnjava, i da sve što ne učinim dobro ima da bude kažnjeno i kad se presaberem malo... Gorit mi je. Jer nekako te ubijede, iako u osnovi nije tako, da je sve dobro zanemarljivo u osnovi kad se probudi božiji gnjev.
I mogli su oni meni svakodnevno pričati o bogu, a i odrasla sam u religiji. No, to nije djelovalo na mene da danas budem religiozna. Ja sam danas vjernica (u smislu vjerujem u Višu silu koju zovemo Bog jer je jednostavnije) koja je iščitala civilizacijski tok religija i uvidjela da je tako besmisleno traumirati dijete religijom. Da je zločin da dijete sanja sudnji dan i razmišlja o nebesima koja se pretvaraju u list, gdje zemlja puca, a strah je toliki da će njega, nju, od njihove 4 godine, čak i njihova mama ostaviti i pobjeći glavom bez obzira.
Zdravo je to veoma. No, ako ništa, djeca će vam naučiti pjevati nazalno i pravit će vam priredbe za Bjaram.
Ovo treba zabraniti po svaku cijenu. Roditelj zna na najbolji način predočiti djetetu dobro i zlo, a Boga ostavite za pubertet... Na kraju, pored svih vjeronauka i deda, baka, procesija i tradicija, svi smo mi sami izabrali u šta vjerujemo ili nevjerujemo. A moral je socijalna kategorija... I dobrodošli u društvo lažnog morala.
03.02.2008.

To bootylicious or not to bootylicious? I šta je tu razlika?

U svijetu gdje se tekstovi najpopularnijih "pjesama" kreću od "Popuštaš mi pucad, mali" do "Lizat ćeš mi lizalo... prvo me jaši kao rodeo, a poslije ću ti dati štap" i slično, skoro je nevjerovatno uspjeti na drugi način. Barem na velikom planu. Mi koji već dugo imamo omiljene muzičare, često dočekujemo njihove recentnije uratke razočarani - vidljivo se svi manje - više prepuštaju svjetskoj muzičkoj mašini fabricirane proizvodnje kiča, jeftinih poriva i još jeftinije publike koja to sve ipak, sudeći prema zaradama produkcijskih kuća, veoma skupo plaća. Jebeš Waitsa, njegov poderani glas i lupanje po šerpama, epizodne uloge i lošu vibru koju njime emituješ u prosječne ljude, kad ovamo u jednom dobiješ i grupu, pa i pjevačicu, pa i parfem, te modnu liniju. I što je najbolje, naučiš moves-e, pa uvijek na svoje kukove, bedra, guzicu možeš (kao žena ili ženstveno muško) navući kakvog razjarenog maskulinuma da ti se primakne otpozada i izmasira ti debelo meso, eventualno križa svojim "štapom". Klupska kultura, shake it babe.
Posljednjih nekoliko dana putem sredstava online komuniciranja dolaze mi razni linkovi na dotičnu novu hrvatsku star Leyu, stigle su mi i dvije pjesme u "shared folder" iako do danas nisam našla volje ni snage da poslušam o čemu se zapravo radi. Kažu "ova je novi boom, r'n'b cajka, odlična produkcija..." "No, dobro" razmišljam... Pa meni je i Beyonce cajka s dobrom produkcijom, baš kao i J. Lo ili epileptična Shakira i ini skičavi i neprirodni glasići žena velikih bedara i zadnjeg trapa. Cajke, samo smještene u glamurozniji kontekst i činjenicu da se pjeva na engleskom ili sapuničkom te istovremeno tekstovima takve muzike malo kada pridajemo važnost primjećujući samo ono "uu, jea, bejbe, jea, aha, mmm, uuu". Inteligentno. No, ipak, odlučih ukucati nekoliko imena i "prostudirati" tekstove pošto mi je znanje u domenu ove muzike veoma veoma skromno. (Moja 40-50 GB music library posjeduje takvih pjesama komada dva... Lažem! Tri! Ko će prvi bacit kamen?) Dakle, postoji duet guzlica Shakire i Beyonce "Beautiful Liar". Ovo me uopće ne vodi daleko od pomisli da bi npr. Selma Bajrami i Elvira Rahić mogle imati duet "Lijepi lažljivac". Naročito kada uzmemo (moj slobodni prijevod i adaptacija), sljedeće line:
Selma: "Vjerovala sam mu, al' vidjela sam vas skupa kada sam vas pratila"; Elvira: "Nisam znala za tebe tada dok ponovo te s njim nisam vidjela"; Selma: "Ušetala sam u vašu ljubavnu scenu, uuu bejbe spori ples"; Elvira: "Sve si mi ukrala, kako možeš reći da sam ja tebi počinila grijeh".

A onda se one onako ženski zlobno ipak sjarane: (ima i ona od Seke "Baš mi se sviđa tvoja devojka")
"Aj! Hajde da ne ubijemo karmu/ Aj! Hajde da se ne tučemo/ Aj! Ne vrijedi da pravimo dramu/ Zbog lijepog lažljivca/ Oh! Zar se ne možemo tome smijati (Ha ha ha)/ Oh! Nije vrijedno našeg vremena/ Oh! Možemo bez njega živjeti/ On je samo lijepi lažljivac."

Leya pjeva: (vidU oDŽe)
"Zar je to bilo fer?/ Da sa drugom ti se zabavljaš.../ Malo moj malo njen/ i ko zna još si čiji bio tad/ Zar je to bilo fer?/ Da mene samu noću ostavljaš.../ Misliš da ću baš sve/ vjerovati tebi ja?/ Ta-ko ne i-de."

Na www.index.hr kažu "Debitantski uradak mlade pjevačice, osim navedenih sastavnica, u svom čušpajzu ima i sastojke latino sapuničarskih naricaljki, a ne može se ne primijetiti i pancirni sloj pudera na Leyinom licu, ali tako očigledno ne misle svi. Pristup njezinoj službenoj MySpace stranici zagušen je fanovima koji su "odlijepili" na "humpa-cumpa" narikanje uz r'n'b bas liniju. Leya, dobro došla u estradni cirkus, pristaješ mu - savršeno."

I ja bih zaista da čestitam susjedima jer sada oficijelno učestvuju u svjetskom "čušpajzu" pop r'n'b linije, a Leyi bih da zaželim što skorije emitovanje na MTV-ju jer tamo i pripada.
Ako je "Treba mi vojnik" (omg) od Destiny's Child mogla biti sedmicama na svjetskim top ten listama i biti nominirana za Grammy, ne znam zašto, Leyo, ne bi i ti pokušala:
(prethodna radnja u klubu, naravno, kao i u 95% takvih pjesama)
"If his status ain't hood, I ain't checkin' for him/ Better be street if you lookin' at me/ I need a soldier/ That ain't scared to stand up for me/ Known to carry big things, if you know what I mean" (Soldier, DC)

"Kad bih htjela ja bih bilo koga imala za tren/ Hoću tebe - budi lud, budi lud.../ Budi moja sjena koja pratit će moje stope bilo kud,/ Ne pijem uzalud (..) Popit ćeš (..)/ Slomit ćeš bilo koga ko me pogleda na tren." (Popit ćeš, Leya).

Ali i mi smo ukorak s eMTiVi muzika! Pazi ovo!

Mi (u BiH) jesmo do sada imali pokušaje hip hop r'n'b braće u verzijama izgraviranih brada i frizura, pametnih maloljetnih kokica oliti renomiranih "bičez" u sećijama, na podijumima koje su svoje vrtiguze radile zadivljujuće ne zaostajući za zapadom. (Ne zaboravimo da ovdašnje žene prethodno ovaj moment uvježbaju uz narodnjake što je jedna generalna prednost.)
Hrvati dobili Leyu, a mi Čekića i Fudu koji posvećeno pjevaju takvim ženama, ili, da budem dosljedna, "Macama". Nježniji su malo od Pola dolara koji bi samo jahao i bivao jahan, ipak su ovo nježne bosanske duše koje uvijek računaju na to da žena pada kada se spomenu njene oči, bez obzira koliko od očiju bila udaljena aktivnost. Npr. "Lizat ću te cijele noći/ zaljubit' se u tvoje oči (..) Što se mene tiče/ oči su ti fine" i sl. nenadmašne rime. Oči-noći. Pa to nikada nikome nije palo na pamet...! Za njih je žena nešto što se voli poživotinjavanjem i Oko-vanjem. Veoma bistar i nadasve nenadjebiv refren: "Maco maco maco/ oko moje drago/ pile moje slatko/ maco maco maco".
I zaboga, ne znam zašto se mi ovdje na Balkanu toliko borimo protiv toga da imamo dosljedne predstavnike svjetskih tokova, ljude dovoljno hrabre da se izdignu iznad socijalne priče i smjeste se u kontekst zapadnjačkog trenda. I lično sam veoma podijeljena između snebivanja nad ovim te činjenice da se mogu ograditi (hvala Bogu!), "let it be" i posmatrati sa strane... Ic kajnda fan.
Samo... Ovo jeste ono u čemu živimo, ovo jeste današnjica i veoma neizbježna sutrašnjica... I malo me strah činjenice da u ovaj svijet nekada treba poroditi nove živote. Naročito kada se ionako bolna stvarnost odigrava na balkanski način.

'Vako to rade Bosanci:

26.01.2008.

Bird girls go to heaven / Bird girls can fly

I am a bird girl now
I've got my heart
Here in my hands now
I've been searching
For my wings some time
I'm gonna be born
Into soon the sky
'Cause I'm a bird girl
And the bird girls go to heaven
I'm a bird girl
And the bird girls can fly
Bird girls can fly

05.01.2008.

God took the stars and he tossed 'em/ Can't tell the birds from the blossoms

01.01.2008.

Dva nula nula osam

Moji voljeni ljudi i ja smo u 2008. ušli uz ovu pjesmu, u glas pjevajući i misleći riječi.

Sve najbolje, sretno, pametno, zdravo i racionalno, iskreno i nezatrovano bilo kakvim duhovnim otrovima u 2008.

Budite dobri prema sebi i drugima. Ishod je nužna konačna sreća.

Sretno :)

We're only here
Sharing our free love
Lets make it clear
That this is free love
No hidden catch
No strings attached
Just free love
No hidden catch
No strings attached
Just free love...

23.12.2007.

They say...

  Da me voliš, još me voliš, me voliš, mevolišmevolišmevoliš me još.

I ja kao na skočku odskakutah noć.

No dođe jutro. Shvatim da smo ti i ja, kao i podgrijavanje bilo čega našeg:

- krpljenje jeftinih čarapa,

- ušivanje paradajza,

- zaleđavanje trulih banana,

- topljenje sladoleda,

- duvanje u krater,

- soljenje šećera,

- stiskanje žumanjka u šaci,

- škakljenje aviona ispod krila.

Shvatam, vidim, znam da smo svakom ovdje:

- bijelo u križu,

- crno pod nalakiranim noktom,

- melek na plastičnom boriću,

- svijetleća gondola,

- lažni kristal u ormaru iza stakla.

Što možemo biti:

- dobar narodnjak,

- cover monografije Bijelog dugmeta,

- meksička sapunica,

- naslovnica Aure.

***

Sanjam tebe i avione. Noćima, često...

Želim prestati jer... počet ću se plašiti i letenja.

17.12.2007.

Svadba svadba neviDŽena

Dolazim ja u bijelom merĐi, 'te nejeb'o, a merĐo poškropljen cirkonima 'mjesto svarovskog, lijepili dva dana. Na retrovizoru bijela zečija šapica igra ko guza u Boemima. Na volanu krzno sibirskog tigra, na nogama cipele iz Italije. Oko merĐe bijela vel'ka mašNJa, k'o biva mene poklanjaju, a meni, biva, žao i teško, kao.
Parkiramo pred restoran Rose (što nije ni rous, ni rouz, ni rosee, ni rosa, nego roose), a pred Rosetom 'bo majku ako nema 100 auta, zakićenih, nakićenih... Ruže bijele, plastične i one 'oprave, bijeli baloni, samo čekaš da svatovi polete u nebo. Dao đuvegijin babo hiljade maraka na kićenje. Veli "Ne ženi mi se u mene mi sin svaki dan!". Penjemo se uz stepenice u Rose, a one mlade rodice željne bidermajera, nafrakane ko šabačke kurve posipaju pred mene ojre i latice.
"Dobrodošla mloada!" - povika Kemal Malovčić i zapodjenu pjesmu s ćurećim batakom u ruci umjesto mikrofona:
"A joa poatim
ispod obrvoaa
vrelom suzom,
bijelom kuošuljom,
muoja droaga ode drugoooom.
KO MENI TI BILO
NE IMALA SINOVA
BEZ SINOVA KUĆA
NIKAD SVATOVA,
BEZ SINOVA KUĆA –
 PUSTA SAHARA." (Pjesma Beduin)
Posjedoše me na fotelju u obliku labuda napravljenu od telećih butova, djelo načinjeno u kooperaciji kamenoresca Macole i mesara Mrtvog. Vidjeli da je to u formi leda popularno u Holivudu, pa eto... Po bosanski. Donesoše mi zlatnu činiju punu kokaina od dijamanata i sa strane novčanicu od tri 'iljade ojra, no ja zaronih glavu u to k'o nekoć Fejs Vit A Skar u filmu Skarfejs.
Kraj mene mi u mene kuma, Marv1n, u haljini od Gučeta, oko nje tri crnca u kostimima Amora - sa zlaćanim perikama i paperjastim pelenama - jedan je masira, drugi je češki po glavi, a treći joj ubaciva sarme moje mame u usta. Na glavi joj je kruna sa ugrađenim zlatnim cijevima za dotok najboljeg belgijskog piva. Svako malo mi se okrene i kaže "Supar, buogam, moajke mi", namigne i trzne jedan Lex.
S druge strane, također moj kum, Commie, u David Bowie izdanju, sa novim ugrađenim sisama veličine sisa anoreksičarke jer ga to pali. Ustane, zadrma feminizirano, dovikne muzici "Too Kemo Bože!" pa se protrlja po sisama, zapalaca jezikom i prođe prstima kroz svoje guste muške obrve. Jedna manekenka kilaže 40 kg leži ispred njega na stolu i dodaje mu džoint koji drži među nožnim prstima, na nogama sa jako lijepim tankim člancima. U rukama drži ogledalo na koje se kum gleda i komunicira sa svojim tijelom.
Duž stola protegla se ekipa, mala ali vesela.
Dechko umjesto Red bull-a na crnu cjevčicu povlači čisti taurin i maže sve oko sebe prvoklasnom crnom tintom šestokrakog oktopoda iz Pacifika. Zajebava neku prepotentnu postmodernističku pjesnikinju bacajući joj sotonističke rime u facu. Na crnom tanjiru ispred nje otkuhana ljudska lobanja i dvije prekrižene bedrene kosti. Krene da ih glođe pa prestane strahujući da će se vezati previše. Kraj nje njena jaranica Amy Winehouse čeka na duet s Kemalom i pije četvrtu flašu štoka. Ustane do Kemala, uzme flašu štoka umjesto mikrofona i prodere se u publiku "Whuaa we betta rohltarde may bee noouaah... Ya felll Iya dooah!". Kemal u batak kaže "Heheh! Muoja koleginica Oaejmi! Hoćelimo doalje noarodee?!", a ljudi kažu "Ouiii, ouuiii! Ouiiii!".
Ja kažem nekom konobaru "Vule vu kuše avek mua, sesua?", on veli "Yes", kažem "Bjen" i zalijem ga medovačom s naređenjem da se ne pere ili ću mu ja *ebat majku.
Za posebnim stolom, s naše desne strane, sjedi Madam Roxy, a iza nje kabina za presvlačenje sa raznim varijantama YSL odjeće. Presvlači se svako malo, tj. nakon što se na nju u razmacima od 15 minuta izlije bure Château Margauxa. Ispred nje je mekbuk na koji joj stižu mailovi za posao i komplimenti posebno zaduženog TSK-a (Tima za slanje komplimenata) koje čita u razmacima između rada. Kaže "Kmeeeeeee!" i ode da se presvuče. Kad se vrati, sjedne za sto i kaže "Njaaaa!".
Postoji tu i jedan akvarijum u obliku pasata karavana u kojem Mimi pliva u kostimu sirene, ne dozvoljavajući da joj se skvasi kosa jer se to ne smi je de si ti. Akvarijum je ispunjen vlahovom bez leda, s limunom. Drago joj je da je zatvorena jer je tako niko ne može dodirnuti. Ona ne voli da ju se di ra. Sa njom je i njen bernardinac Branko koji joj povremeno iz svog burenceta pod vratom izvuče cigaretu i pripali ju, pa je doda Mimi, iako Mimi ne puši, ali eto, voli zapalit'. Tako se Mimi nasloni na rub svog pasata, pa odjednom propjeva "Mlaaada, mlaaada, božije stvorenje!" ili npr. "Keeemo, Keemo, božije stvorenje!" ili pak "Ljuudii, ljuuudi, božija stvorenja!" pa malo lizne vlahov i opere zube.
Profesorica vodi jednu zanimljivu igru: sabire, oduzima, množi i dijeli i onda pravi spisak koliko ko para mora ostaviti za Mladu. To radi u međuvremenu dok drugu ulogu igra ispred ženskog WC-a gdje svojim zaraznim osmijehom tješi stare cure kojima je prošao voz za udaju, dilajući im Exove i ispitujući ih tablicu množenja. Onda se vrati i iz svoje Cavalli torbice izbaci ojre pred Mladu, a Mlada kaže "Ouuiii! To su mi još tri terapije, godina AD-a i još dva osamnaestogodišnjaaakaaa i još puno svegaaa! Hoćemo se ubiiiit'!".
A onda Amy i Kemo zapjevaju onu od Indire i Alena Islamovića "Lopov", ja se popnem na sto, Dechko ugaca u ovale sa janjetinom, Mimi zabrčka perajem, Marv1n stisne crnca za ud, a Roxy zafrljaci šešir i pogodi Profesoricu u glavu. Profesorica kaže "Hiihihih!" i prebroji goste. U tom kaže Amy "Aknoo seaaacuuumblaah!", Kemo kaže "Hoajmo narode, jedno spektaklo soada!", i u tom počne da pada kiša vodice s janjetine, a disko vo počne da se okreće na ražnju na sred plafona! Svi ustanemo i zašizimo na muziku DJ Zmije, dok Kemal MC-ja. Skočimo u akvarijum kod Mimi, a ona kaže "Ljudi, nema veze, ja vas sve volim, joj jesam ja popila." I tako do nekih doba.
Kažu meni da je vrijeme za bacanje bidermajera.
Ja bacim bidermajer, okrenem se - nema nikog.
Dobro jutro treš svijete :)
 
(P.S. Mladoženje nema jer ga nije ni bilo.)
08.12.2007.

Do Not EnterExter

Samotna je i izolirana iako skrivena između stakala i arhitektonskih konstrukcija 21. stoljeća.
Izgleda kao nedokisao kupreški hljeb u sred sjaja francuske pekare.

Živjeli su u njoj mladi bračni parovi, za sitnu najamninu, u pohabanim austrougarskim zidinama i sa naslijeđenim tetkinih tetaka zavjesama. Šarenilo prastarih tapeta gubilo je svaki smisao šarenila tako razgrnuto preko, čini se, kilometara visina i dužina bespotrebnog prostranstva na kome su ostali ocrtani ramovi svih goblena i slika socijalizma, od Vilerovih Bulki do Djevojčice koja plače.  Ipak, u njoj nekako nikad nije bilo djevojčica ni dječaka. Za veliko čudo, iako decenijama neokrečeno, stubište na svojim zidovima, klasičnim stranicama historijata i stabala generacija mladih stanara, nije imalo ispisane dječije ljubavi u vidu znaka sabiranja imena, nije imalo navijačke poruke niti izjave mržnje - tu niko nije bio VO. Tu se nisu rađala djeca niti se dosezala moćna mladalačka potencija.
Skičalo je i grebalo iz zidova i iz stanova. Vogon-like cijevi su imale tempirane traktate o bilo čemu - sipljivo poput Zolinih rudarki skičale su iz svih ćoškova kojima su redovno ordinirali još jedino neki neobični, sitni paučići.
Po podovima su joj se prolijevale tekile studentskih pijanstava i tekao vosak neplaćenih računa struje nekih posrnulih anonimnih žena. Niz zidove su joj curili bijeli ostaci ko zna kakvih i otkada mrtvih egzibicionista, kvazimanijaka, brucoša i zalutale gospode.
Proljećem i ljetom su joj pod strehom obitavale neke ptičice ružnih glasova, pa ju i one napustiše. Lako je da nedostaje klasično "ćiju ćiju" ili "čiv čiv", no onome kome je svirala ova stara zgrada i ono "piiiiup piii kraa" bilo je dovoljno melodično u uporedbi sa ostalom ponudom jukeboxa oronule nastambe.
Pacovi u zidinama, na tavanu i podrumu su cičali bez obzira na godišnje doba. Od uma, do kože i srca oronule zgrade, cičalo je, cičalo...
Loze što je obavijahu desegnuše krov i suhe se strovališe po napuštenom fići u predvorju. Zamršene k'o vene na stopalu, ne otkrvariše nikakve rumen-ruže.
Zima se topila žarom veselih biljaka i duhana, pokvarene TEA peći bile su tek stanica za prašinu i ukočene posivjele heklarije.
Ledeno je bilo s nogu, baš onako monstruozno i grobovski ledeno je bilo, pa i kad se gorjelo od temperature, tonulo se u ledare grobnog poda, u već izblijedjele šare mozaičnih pločica koje su nekada valjda imale smisao i na kojima se nekad davno izuvalo kako se ne bi uprljali golemi perzijski tepisi čije se boje više ne razaznaju...
***
U prizemlju je živjela anonimna žena. Nije imala struje, a imala je zamrzivač ispred vrata. U zamrzivaču su stajale tri muške cipele: jedne iznošene mokasine boje čokolade i skoro nova crna muška salonka broj 44. Drugu ste mogli vidjeti nabijenu na lijevi nosač prekinutog štrika za veš u predvorju zgrade.
Cipele kao da su bile zaleđena zimnica za vječnu gozbu uspomena, ili su pak čekale neko svoje ljeto, neki bijeli šešir, bež - čololadne čarape na rombove i lanenu haljinu koji bi se u duetu spustili na M. M. Bašeskije i otrgnuli se u ljetnu sarajevsku noć.
***
Prošlo je nekoliko godina. U međuvremenu, odigralo se zmijsko ljuštenje fasade, iako ispod nije zasjala nova koža, nego tek opeke koje više nisu imale ni svoju prvotnu boju.
Fićo je još uvijek stajao na mjestu, samo se nadisao zraka pa posmeđio.
Kroz prozor stana anonimne žene, sramežljivo i nasukano je virio zelenim štofom presvučeni trosjed, nekako kukavno gledajući dugmadima sa naslona, čekajući da ga odnesu na neki otpad nasukalih krstarica dnevnih boravaka.
Crna cipela stajala je na pragu, kao u žurbi izuvena da bi se javilo na telefon. Ne znam kuda je otišla i zašto ju nije ponijela... Nije bilo traga ostalim cipelama.
Zamrzivač je ležao na leđima i zijevao prema nebu.
Do pola napunjen vodom, oaza za gradske ptičice i ptičurine.
"Piiiup piii kraa" - spusti se jedna od onih i napi se vode.
"Mijaoouuu" - skoči na nju oronula ogoljena mačka iz fiće, pa bubnu od rub i strovali se u kišnicu...
***
Monstruozna narandžasta konstrukcija obavijena hiljadama cvjetova kičastih maćuhica uzdigla se umjesto raščupane svjedokinje nečijih života.
Tako hladna i priprosta stoji bedasto poput skorojevićke ruske mladenke.
Sumnjam da će ikada znati u duetu u sarajevsko veče otplesati neke čokoladne mokasine, bijeli šešir i lanenu haljinu...


Stariji postovi

Sfumatto realnost
<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829


La Musique

Čitam i preporučujem

Ja sam...
ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom šutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života

Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene
A.B. Šimić

TOOL - Pushit
[b]Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do we both may disappear..

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well, My Dear
And you as well
Pushed you away, My Dear
Pushed you away
Pushed you away
Pushed you away, My Dear

I will choke until I swallow
Choke this infant here before me
What are you but my reflection?
Who am I to judge or strike you down?
Who am I to judge or strike you down?

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Rest your trigger on my finger
Bang my head upon the fault line
Better take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do, we both may disappear

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Still in love with me,
Your still in love with me,
Your Still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
Your Pushing and I'm shoving and
Still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
I'm pushing and Your shoving

I'm Slipping back into, the gap again
I feel alive when you touch me
I feel alive when you hold me down
Slipping back into
Slipping back into

I am somewhere I don't wanna be
Put me somewhere I don't wanna b
Push me somewhere I don't wanna be
Seeing someplace I don't wanna see
Never wanna see that place again

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well my dear

If, when I say I might fade like a sigh if I stay,
You minimize my movement anyway,
I must persuade you another way

Pushing, Shoving, Pushing, Shoving, Pushing me
There's no love in fear

Staring down the hole again
Hands are on my back again
Survival is my only friend
Terrified of what may come..yeah

Just remember I will always love you
Even as I tear your fucking throat away
But it will end no other way
It will end no other way [/b]

NINE INCH NAILS - HuRt
[i][b]I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of shit
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feeling disappear
you are someone else
I am still right here

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end

you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way[/b][/i]

Lijepo reče čovjek...
"Kada nas uhvati čamotinja, to je kao da se najednom digao most preko opkopa oko zamka naše duše, tako da ne postoji nikakva veza između zamka i zemlje oko njega, i sve što možemo da učinimo jeste da ih gledamo ne bivajući u stanju da pređemo od jednog do drugog. Izolovani smo od samog sebe, ali to je izolacija kod koje je ono što nas izoluje nepokretno koliko i mi, to je šanac pun blatnjave vode koja okružuje naš unutrašnji nedostatak uvida."
Fernando Pessoa


[b]Vrati mi moje krpice
VASKO POPA[/b]

Padni mi samo na pamet

Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem


4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
9
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledam
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo
***

[b]TV ON THE RADIO -
PLAYHOUSES[/b]

Playhouses
Swept away by the river now
Confounded
Sound it out now

Vodka cran in your hand and whose little girl are you now
Oh i'd ask for this dance but i know you'd play like you don't know how
What your coy smile exposes
A recent memory of when we shit our bed of roses

And i know the moon above is shining down
But not for our love
so for who?
so for who?

Beneath the cigarettes and sugar shit of alcohol breath
i can taste the ocean on your tounge
Remember when we sat on the sidewalk of your old block
Against the wall under the stars
Talking about love's meaning
Well, i wasn't dreaming

I meant every word
Just didn't know your demons
Do you know mine, babe?
Are we wasting time, babe?

Playhouses
Haunted by
Broken spirits
Just trying to get high

Well we chose the course but
The weather changed
and the river froze
And when it thawed it was running
Backwards and dry now
I suppose it's appropriate to cry now

Over wasted time
And naked lies
Still get wasted sometime

A pisala sam i ovo...

KonTakt:
disorderka@hotmail.com


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
93304

Powered by Blogger.ba