Sfumatto realnost

"O ko me spoji s ovim tuđinom u jedno?" A.B.Š.

07.07.2005.

Vječnost pješčanog horizonta

Progutavši tabletu glavobolje, zalih je pospanošću. Nebesko prostranstvo iza stakla je obuklo večernju haljinu. Tragičnu i elegantnu... Spustila sam glavu na neke mekane, neke bijele podove. Tiha muzika je dopirala do ušiju, no ne sjećam se više šta je sviralo. Bilo je smirujuće, smirujuće...
Poput pauka koji se spušta sa stropa, viseći na svojoj nesvijesti, u usta mi upade misao. Ona misao, nestvarna, lažna, između neba i zemlje. Baš kao pauk, tiha, misao radilica. Ona što u svoje mreže zapliće mušice mojih osjećanja, te ih jede, proždire ih ta bludnica, nevjernica. Baš kao pauk. Između stropa i poda. Iznad mene. U zraku. U nesvijesti - misao.

Odvede me zamotanu na jedno mjesto na kome sam bila prije dvije - tri godine. Nije to ni slično jablanima i zori... Bio je to jači, značajniji trenutak kroz koji su se proplele sve moje slike, svi moji snovi. Na jednom grebenu, na jednoj stijeni. Iza turistički aktuelne tvrđave, ratne, borbene, krvave, ja pronađoh vječiti mir. Tek uska bijela stazica kroz šumu čempresa dovede me tamo. Biserno bijelo kamenje smijalo se Suncu. Ispred mene more, more, more... Nebo, nebo, nebo... I tanka linija horizonta. Najsavršenija linija, po sili ravna gravitaciji. Kao što sve pada na zemlju, tako se sve spaja u horizontu. Postaje jedna tačka. I moje misli, duša, osjećaji, čula, tijelo... Sve se tada spojilo u jednu tačku. Jedinstvo za sva vremena. Mir postojanja, života... Sjela sam na zemlju i gledala s nevjericom. "Pa tamo sam ja!" - pomislih. Konačno sabrana, ali tako daleko od same sebe, ne mogu čak ni u mislima da dosegnem veličinu trenutka, daljinu duha. Sjedeći tu, dimom iz samo jedne cigarete udahnula sam u sebe svu ljepotu prizora, zadržavavši dah, gutajući, puštajući da me prožme, da se ucrta u svaku ćeliju, svaki atom mene. Kraj mene je čak bio sletio i galeb, velika bijela ptica čije sam glasanje pretvorila u muziku. Odletjevši ka pučini, i on se pretvori u jedinstvo mene, neba i mora.
Postade jedna tačka.
Moradoh krenuti... Osvrnem se još jednom da zauvijek zapamtim svoj cjeloviti lik. Bila sam lijepa i plava... Ustadoh, a na hlačama mi ostadoše zalijepljeni mravi, čineći rasporedom mapu mojih snova, djelić Dalijeve slike. Bilo je to mjesto tek nekoliko kilometara udaljeno od onoga gdje se rodio Genije.
Vratih se u stvarnost, brzu i prolaznu.

Od tada me mori jedna želja. Oh da mi je znati zaustaviti vrijeme! Da mi je tananu vlas božanstvene kose kojom bih oko struka stegla pješčani sat... Svaki put kada budem imala sebe u prostoru, da mi je ovladati vrijeme, stegnuti struk razmetnog bezbrižnika i kupati se u pijesku onoga što sam spriječila da se prospe u tamni ambis prošlosti. Pijesak je vječnost. Kupala bih se u zrncima vječnosti, pustivši da se prošlost pretvori u kamen koji će njegov očaj za povratkom razbiti. Potom, kada krenemo živjeti drugi život, sila nužnosti bi zarotirala sat. Prošlost bi počela da se sasipa na mene, na nas - u vječnosti.
Vratili bismo sve drage uspomene, a kada bi vas neko zrnce boljelo, ja bih opet stegla predivni struk uobraženika i ne bih bolu dala da prođe.
Bio bi to još jedan okret i gotovo.
Staklo bi puklo, pijesak bi se rasuo, a mi bismo ostali vječni, posijani u tlu zemlje, gdje bismo se svi pretvorili u jedno.

Samo jednu tačku na horizontu...

Sfumatto realnost
<< 07/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


La Musique

Čitam i preporučujem

Ja sam...
ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom šutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života

Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene
A.B. Šimić

TOOL - Pushit
[b]Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do we both may disappear..

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well, My Dear
And you as well
Pushed you away, My Dear
Pushed you away
Pushed you away
Pushed you away, My Dear

I will choke until I swallow
Choke this infant here before me
What are you but my reflection?
Who am I to judge or strike you down?
Who am I to judge or strike you down?

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Rest your trigger on my finger
Bang my head upon the fault line
Better take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do, we both may disappear

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Still in love with me,
Your still in love with me,
Your Still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
Your Pushing and I'm shoving and
Still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
I'm pushing and Your shoving

I'm Slipping back into, the gap again
I feel alive when you touch me
I feel alive when you hold me down
Slipping back into
Slipping back into

I am somewhere I don't wanna be
Put me somewhere I don't wanna b
Push me somewhere I don't wanna be
Seeing someplace I don't wanna see
Never wanna see that place again

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well my dear

If, when I say I might fade like a sigh if I stay,
You minimize my movement anyway,
I must persuade you another way

Pushing, Shoving, Pushing, Shoving, Pushing me
There's no love in fear

Staring down the hole again
Hands are on my back again
Survival is my only friend
Terrified of what may come..yeah

Just remember I will always love you
Even as I tear your fucking throat away
But it will end no other way
It will end no other way [/b]

NINE INCH NAILS - HuRt
[i][b]I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of shit
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feeling disappear
you are someone else
I am still right here

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end

you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way[/b][/i]

Lijepo reče čovjek...
"Kada nas uhvati čamotinja, to je kao da se najednom digao most preko opkopa oko zamka naše duše, tako da ne postoji nikakva veza između zamka i zemlje oko njega, i sve što možemo da učinimo jeste da ih gledamo ne bivajući u stanju da pređemo od jednog do drugog. Izolovani smo od samog sebe, ali to je izolacija kod koje je ono što nas izoluje nepokretno koliko i mi, to je šanac pun blatnjave vode koja okružuje naš unutrašnji nedostatak uvida."
Fernando Pessoa


[b]Vrati mi moje krpice
VASKO POPA[/b]

Padni mi samo na pamet

Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem


4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
9
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledam
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo
***

[b]TV ON THE RADIO -
PLAYHOUSES[/b]

Playhouses
Swept away by the river now
Confounded
Sound it out now

Vodka cran in your hand and whose little girl are you now
Oh i'd ask for this dance but i know you'd play like you don't know how
What your coy smile exposes
A recent memory of when we shit our bed of roses

And i know the moon above is shining down
But not for our love
so for who?
so for who?

Beneath the cigarettes and sugar shit of alcohol breath
i can taste the ocean on your tounge
Remember when we sat on the sidewalk of your old block
Against the wall under the stars
Talking about love's meaning
Well, i wasn't dreaming

I meant every word
Just didn't know your demons
Do you know mine, babe?
Are we wasting time, babe?

Playhouses
Haunted by
Broken spirits
Just trying to get high

Well we chose the course but
The weather changed
and the river froze
And when it thawed it was running
Backwards and dry now
I suppose it's appropriate to cry now

Over wasted time
And naked lies
Still get wasted sometime

A pisala sam i ovo...

KonTakt:
disorderka@hotmail.com


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
108291

Powered by Blogger.ba