Sfumatto realnost

"O ko me spoji s ovim tuđinom u jedno?" A.B.Š.

17.08.2005.

Neproporcionalna sapunica dio II, zadnji također...

Kada se oporavila dovoljno da više ne živi u bolnicama, poslali su je u neku ustanovu za siročad. Vrijeme između školskih časova je provodila sama u svojoj sobi, čitavši knjige iz biblioteke. Na zidu njene sobe bila je jedna slika broda u praskozorje. Bila je to loša reprodukcija kupljena na nekom vašaru. Imala je ružni smeđi plastični ram, imitaciju drvenog. Koliko god ju je pokušavala ispraviti, slika je uvijek stajala malo koso na zidu. Vremenom se navikla i našla položaj iz koga će sliku gledati tako da izgleda ravno. Ostajala je u tom položaju satima, sanjareći o sirenama, mornarima i morskim čudovištima... Nikad nije zamišljala sebe u tom filmu uma... Više nikada nije zamišljala da je carica. Imala je jedan san: ići na krstarenje. Znala je da joj za to treba novac i odmah je počela raditi na njegovom ostvarenju: već sa 17 se, preko svoje ustanove, zaposlila na centrali u jednom državnom zavodu. Za taj posao nisu joj trebali prsti... Njih više nije imala. Nisu je ni ljudi vidjeli tu... Iako je imala sve što čini lice, ipak je ono previše odmicalo od razumski prihvatljive simetrije. Počela je raditi i štedjeti. Željela je ploviti i vidjeti zoru s palube broda...

* * *

Jedne večeri, otac joj je čitao neku kinesku narodnu priču, o nekom zmaju joj je čitao i o carici koju je zmaj volio... Sve vrijeme, otac je pio svoj čaj, koji nije bio čaj, ali ga je on tako zvao... Držao ga je u flaši i običavao bi za večer ispiti dvije do tri doze iz okrnjene porculanske šolje... Te noći flaša se sva prelila u očev stomak, a ona se brinula da je otac mnogo bolestan, baš se brinula... Otac nije završio priču. Zaspao je u naslonjaču kraj kamina. Nju je mnogo zanimao kraj priče, te odluči da ga sanja... Otac će sutra nastaviti... I usni zmaja, a carica je bila upravo ona. Zmaj je bio vatreno crven i pruži ruke ka njoj, a ona ih uze u svoje i toplina je obuze i zmajeve ruke i njene se u jedno pretvoriše...
Probudila se u bolnici kao siroče, kao invalid, kao izgorena nakaza...

* * *

Otac joj je bio učitelj, tamo negdje, na rubu zemlje, na granici novog vremena. Još od najranijih vremena nakon njene smrti, običavao je da joj čita knjige, da joj priča priče skoro svaki dan, skoro svaku noć. Imali su malu prizemnu kuću u kojoj su stanovali njih dvoje, samo njih dvoje. Majka joj je jedanaest godina bila na liječenju i dolazila je samo onda kada je ona spavala, ostavljala poklone, suvenire iz nekih gradova kojih nema na kartama atlasa... Ona je baš uvijek spavala kada je majka dolazila, a majka nije nikada ostajala duže od upravo te jedne noći. Jedanaest godina je bila na liječenju. Dvanaeste godine je ozdravila, imala troje djece s nekim drugim čovjekom u nekom drugom, dalekom gradu. Više nije dolazila, čak ni noću dok je ona spavala. Više nije bilo poklona... Sada je imala samo oca.

* * *

"Tata, tata! Kad ćemo ići na mora?" - pitala je po ko zna koji put tog dana.
"Sljedeće ljeto 'ćeri... Možemo i večeras, kroz priču, ako hoćeš baš... I nije mora nego more..." - odgovori otac, promrmlja omamljen alkoholom.
"Ali tata ja taaaako želim da vidim mora! Znaš onu priču što si mi prič'o tajo, o onoj sireni koja je bježala iz morskog carstva da se zaljubi sa suncom u navečer, pa su je uhvatili mornarovi tajo, a ona se pretvorila u spomenik, znaš? - razdragano je trčakarala ispred oca, mašući rukama, ta petogodišnja slatka djevojčica...
"Da, znam draga moja..." - otac je klimao glavom, smješeći se na kćerkine simpatične rečenice.
"Ja hoću da vidim l'jepu sirenu i l'jepo sunce tajo, tamo, na more! Hoću da se i ja zaljubim sa suncem k'o sirena tajo! Kako bi to bilo l'jeeepoo! - pokazivala je rukom u daljinu, preko kamina...
"Ne bi bilo lijepo, dijete moje, to uopće ne bi bilo lijepo..." - promrmlja otac sebi u bradu i otpi gutljaj čaja.

* * *

Umrla je 21. marta 1980., kao kćerka oca učitelja i kao kćerka majke koja je godinama bila na liječenju...

Sfumatto realnost
<< 08/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


La Musique

Čitam i preporučujem

Ja sam...
ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom šutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života

Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene
A.B. Šimić

TOOL - Pushit
[b]Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do we both may disappear..

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well, My Dear
And you as well
Pushed you away, My Dear
Pushed you away
Pushed you away
Pushed you away, My Dear

I will choke until I swallow
Choke this infant here before me
What are you but my reflection?
Who am I to judge or strike you down?
Who am I to judge or strike you down?

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Rest your trigger on my finger
Bang my head upon the fault line
Better take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do, we both may disappear

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Still in love with me,
Your still in love with me,
Your Still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
Your Pushing and I'm shoving and
Still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
I'm pushing and Your shoving

I'm Slipping back into, the gap again
I feel alive when you touch me
I feel alive when you hold me down
Slipping back into
Slipping back into

I am somewhere I don't wanna be
Put me somewhere I don't wanna b
Push me somewhere I don't wanna be
Seeing someplace I don't wanna see
Never wanna see that place again

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well my dear

If, when I say I might fade like a sigh if I stay,
You minimize my movement anyway,
I must persuade you another way

Pushing, Shoving, Pushing, Shoving, Pushing me
There's no love in fear

Staring down the hole again
Hands are on my back again
Survival is my only friend
Terrified of what may come..yeah

Just remember I will always love you
Even as I tear your fucking throat away
But it will end no other way
It will end no other way [/b]

NINE INCH NAILS - HuRt
[i][b]I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of shit
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feeling disappear
you are someone else
I am still right here

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end

you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way[/b][/i]

Lijepo reče čovjek...
"Kada nas uhvati čamotinja, to je kao da se najednom digao most preko opkopa oko zamka naše duše, tako da ne postoji nikakva veza između zamka i zemlje oko njega, i sve što možemo da učinimo jeste da ih gledamo ne bivajući u stanju da pređemo od jednog do drugog. Izolovani smo od samog sebe, ali to je izolacija kod koje je ono što nas izoluje nepokretno koliko i mi, to je šanac pun blatnjave vode koja okružuje naš unutrašnji nedostatak uvida."
Fernando Pessoa


[b]Vrati mi moje krpice
VASKO POPA[/b]

Padni mi samo na pamet

Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem


4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
9
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledam
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo
***

[b]TV ON THE RADIO -
PLAYHOUSES[/b]

Playhouses
Swept away by the river now
Confounded
Sound it out now

Vodka cran in your hand and whose little girl are you now
Oh i'd ask for this dance but i know you'd play like you don't know how
What your coy smile exposes
A recent memory of when we shit our bed of roses

And i know the moon above is shining down
But not for our love
so for who?
so for who?

Beneath the cigarettes and sugar shit of alcohol breath
i can taste the ocean on your tounge
Remember when we sat on the sidewalk of your old block
Against the wall under the stars
Talking about love's meaning
Well, i wasn't dreaming

I meant every word
Just didn't know your demons
Do you know mine, babe?
Are we wasting time, babe?

Playhouses
Haunted by
Broken spirits
Just trying to get high

Well we chose the course but
The weather changed
and the river froze
And when it thawed it was running
Backwards and dry now
I suppose it's appropriate to cry now

Over wasted time
And naked lies
Still get wasted sometime

A pisala sam i ovo...

KonTakt:
disorderka@hotmail.com


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
108291

Powered by Blogger.ba