Sfumatto realnost

"O ko me spoji s ovim tuđinom u jedno?" A.B.Š.

06.09.2005.

Bilo... I sve brže prolazi.



Mi djevojčice smo uvijek bile na meti dječaka. Već od vrtića smo bile njihove lutke za eksperimentalna nasilja. Bilo da se radilo o ubacivanju bumbara, čičaka, žvaka ili pak neke druge gadosti u kosi, ili gađanja bobicama, kamenjem, žicama iz praćki - mi smo nužno podnosile sve što su male balonje uputile ka nama. Kada nam je dosadilo gledati naše rastrgane lutke i razbacane igračke, zapitasmo se šta li je to toliko interesantno, te iznađosmo način da prekinemo s nasiljem nad djevojčicama.
Ono što smo učinile bilo je skidanje rozih, bijelih i crvenih "ABC" štramplica, izuvanje lakovanih cipelica i paljenje šarenih trakica za kosu: pridružismo im se. U nama nađoše takmace ravne sebi te nas štediše još manje no prije. Vraćale smo se kući plačući, pokradenih klikera, s fašama po licu, modricama na koljenima... Ja počeh skupljati autiće i avione, klikere... Počeh se oblačiti k'o dječak, a tako se i ponašati. Došlo je vrijeme da se zauzmem za sebe jer zvati starijeg brata da te brani, kasnije bi rezultiralo naprosto nepodnošljivim ismijavanjem. U prvi mah svoje preobrazbe namlatih one neke mlađe i manje od sebe, te dadoh do znanja da se sa mnom nije zezati. Veoma pozitivan i društveno prihvatljiv poduhvat bio je kad nagovorih ekipu da čitavo jedno ljeto provedemo na obližnjem šetalištu, lupajući cure po guzama, te ih špricajući blatnjavom vodom iz šprica koje smo malo prije toga otuđili iz ambulante. O kako smo mrzili one koji su običavali da nas otkucaju roditeljima! Okrunila sam se kad kao jedina djevojčica pođoh s dječacima u mrtvačnicu da vidimo leš koji je plutao u vodi tri mjeseca... I sad mogu prizvati taj smrad...
I tako, samo što stekoh sigurnost u kvartu, nekim djevojčicama počeše rasti grudi... Prestaše da se igraju i počeše vrijeme provoditi izlazeći na klupe u susjednoj ulici, sjedivši s nekim starijim dječacima. Počeše se značajno smjehuljiti te mi sad njihov svijet posta intrigantniji... i privlačniji. Kupih si prve cipelice s malom petom, od tate izmolih da mi proširi zonu kretanja i vrijeme izbivanja. Pospremih barbike s polica, pa ih još uvijek nezasićena igre sakrih s njihovom robicom u neke skrivene kutke sobe... Za to vrijeme, naši dječaci se osjećaše odbačenim, te nas tugaljivo gledaše tim još uvijek dječijim očima kad smo u čoporima, s prvim sjajilima na usnama izlazile vani tek oko 19 sati. Prestajale su borbe i napucavanje lopte kada smo prolazile kraj njih, naših dječaka, dok su nas oni iz susjednih zgrada sada napadali još žešće. Dok su dječaci naše generacije tek razmjenjivali video igrice i kasete, krijući pod krevetom svoje prve porniće i dok im se otimao potajni uzdah za nama ispod paperjastih brčića, mi u svojim ustima držasmo prve cigarete i u rukama prve limenke piva. S odbojnošću koja je skrivala pritajenu želju posmatraše naša prva dopraćanja kući, naše prve poljupce s nekim starijima od njih... Za sve to vrijeme, oko nas su rasli neki novi klinci i nisu prestajali s malteretiranjima. Zimi grudve, u jesen kestenje, ljeti plastične puške, na proljeće rastinja s grmlja. Sve su to istrpila ova naša tijela... I trpe još.
Taman sam razmišljala proljetos kako su mi više dosadili i kako ću ih sve zatjerati u neku materinu, kako me strašno nervira kada mi se zatrči derle od svojih 8-9 godina i lupi me odzada, kako bih ih rastrgala i kako su neodgojeni... Da. I onda se sjetim sebe i mojih, a bili smo veoma odgojeni, samo smo bili djeca... Vesela djeca koja su maltretirala sve djevojke iz kvarta. Pa onda skontam: gdje počinje ta granica kada djeca ne obraćaju pažnju na tebe kao na potencijalnu žrtvu?
Sve češće mi se dešava da prolazim bez ozlijeda... Prvi put je to bilo nekad zimus kada sam dotjerana krenula na novogodišnji posao i neoštećena prošla kroz ratnu sniježnu zonu. Bilo je neobično... Krenula sam bojažljivo, spuštenih obrva, skriveno ih posmatrajući... Korak, dva, tri... Ništa. Ne obaziru se na mene. Usporim, dignem obrve, pogledom pređem preko obje strane ulice... Čekaju da prođem. Ne gađaju me grudvama! Koje je to razočarenje bilo! Prvi susret sa svojim godinama. Ozbiljnim. Prođe jedan od nekadašnjih dječaka iz komšiluka. S djevojkom pod ruku. Pozdravismo se i zaželjesmo jedno drugom lijep provod. Nastavih hodati, noseći na licu izraz barem deset godina zreliji...
Jučer krenuh kod svoje četverogodišnje bratićne. Prolazim kroz park, a na mene navali rulja dječaka uz povike "Eno onuuuu!", pa počeše ispaljivati oko mene neke plastične metke. Okrenem se i zastanem. Pogledam ih. Prepoznam jednog dječaka.
"Znam čiji si ti!" - rekoh mu značajno, rekoh nesvjesno...
Godine me opet ošamariše po dvadesetogodišnjim obrazima, a u glavi razmišljam: "Ni ovaj put Bebi ne nosim svoje barbike"...
A nju su kao čekale.
Počivaju barbike pod krevetom, počivaju sad djeca u svojim čistim posteljama, počiva moje djetinjstvo u nekom srušenom svijetu koji se više nikada, nikada ponoviti neće.

Sfumatto realnost
<< 09/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


La Musique

Čitam i preporučujem

Ja sam...
ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom šutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života

Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene
A.B. Šimić

TOOL - Pushit
[b]Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do we both may disappear..

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well, My Dear
And you as well
Pushed you away, My Dear
Pushed you away
Pushed you away
Pushed you away, My Dear

I will choke until I swallow
Choke this infant here before me
What are you but my reflection?
Who am I to judge or strike you down?
Who am I to judge or strike you down?

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Rest your trigger on my finger
Bang my head upon the fault line
Better take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do, we both may disappear

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Still in love with me,
Your still in love with me,
Your Still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
Your Pushing and I'm shoving and
Still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
I'm pushing and Your shoving

I'm Slipping back into, the gap again
I feel alive when you touch me
I feel alive when you hold me down
Slipping back into
Slipping back into

I am somewhere I don't wanna be
Put me somewhere I don't wanna b
Push me somewhere I don't wanna be
Seeing someplace I don't wanna see
Never wanna see that place again

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well my dear

If, when I say I might fade like a sigh if I stay,
You minimize my movement anyway,
I must persuade you another way

Pushing, Shoving, Pushing, Shoving, Pushing me
There's no love in fear

Staring down the hole again
Hands are on my back again
Survival is my only friend
Terrified of what may come..yeah

Just remember I will always love you
Even as I tear your fucking throat away
But it will end no other way
It will end no other way [/b]

NINE INCH NAILS - HuRt
[i][b]I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of shit
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feeling disappear
you are someone else
I am still right here

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end

you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way[/b][/i]

Lijepo reče čovjek...
"Kada nas uhvati čamotinja, to je kao da se najednom digao most preko opkopa oko zamka naše duše, tako da ne postoji nikakva veza između zamka i zemlje oko njega, i sve što možemo da učinimo jeste da ih gledamo ne bivajući u stanju da pređemo od jednog do drugog. Izolovani smo od samog sebe, ali to je izolacija kod koje je ono što nas izoluje nepokretno koliko i mi, to je šanac pun blatnjave vode koja okružuje naš unutrašnji nedostatak uvida."
Fernando Pessoa


[b]Vrati mi moje krpice
VASKO POPA[/b]

Padni mi samo na pamet

Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem


4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
9
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledam
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo
***

[b]TV ON THE RADIO -
PLAYHOUSES[/b]

Playhouses
Swept away by the river now
Confounded
Sound it out now

Vodka cran in your hand and whose little girl are you now
Oh i'd ask for this dance but i know you'd play like you don't know how
What your coy smile exposes
A recent memory of when we shit our bed of roses

And i know the moon above is shining down
But not for our love
so for who?
so for who?

Beneath the cigarettes and sugar shit of alcohol breath
i can taste the ocean on your tounge
Remember when we sat on the sidewalk of your old block
Against the wall under the stars
Talking about love's meaning
Well, i wasn't dreaming

I meant every word
Just didn't know your demons
Do you know mine, babe?
Are we wasting time, babe?

Playhouses
Haunted by
Broken spirits
Just trying to get high

Well we chose the course but
The weather changed
and the river froze
And when it thawed it was running
Backwards and dry now
I suppose it's appropriate to cry now

Over wasted time
And naked lies
Still get wasted sometime

A pisala sam i ovo...

KonTakt:
disorderka@hotmail.com


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
108291

Powered by Blogger.ba