Sfumatto realnost

"O ko me spoji s ovim tuđinom u jedno?" A.B.Š.

09.09.2005.

Pas koji laje ne ujeda

Jednom sam otvorila prozor i popela se na njega. Mama je plakala i molila me da se vratim. Vukla me za majicu... Okrenula sam se, pogledala je onim unezvijerenim očima paćenice, bolesnice... Mama je ušutila i pustila me. Uhvatila sam se za bijelu končanu zavjesu i ponijela je sa sobom na dno, leteći, satima leteći od šestog sprata do dna, do zemlje. Paraplegična starica iz prizemlja je te jesenje večeri, kao i svake druge večeri prije, i svake druge večeri poslije sjedila kraj prozora. Kasnije je pričala da je mislila kako je vidjela anđela velikih bijelih krila da leti prema njoj s neba. Kaže da joj je donio crvene ruže. Noćima kasnije ga je i dalje čekala, anđela...

Svaki put kada sam bila na ulici dok je nebo blještalo munjama, dok se rika božanskih tigrova uvlačila u mala srca djece šćućurene u krilima očeva, dok je razdirala tišinu među brdima, parala smog među stambenim zgradama metropola i provincija... Ja sam umirala pred najjačim bljeskom ispred mene, tijelo mi je gorjelo i istovremeno se raspadalo od strahote zvuka. Svaki put su me nalazili bez kišobrana, ugljenisanu negdje na ulicama gradova, na obalama mora... Ja sam pokupila sve munje za one koji zgriješiše...

Čekavši zeleno svjetlo na semaforu jedne prometne ulice, odlučih da zagazim u crvenu smrt. Dok su automobili jurili kao razjareno krdo bizona, ja potrčah među njih i pregaziše me. Osjetih tad kako mi kosti lome, osjetih kako mi je vlažno pod licem polumrtvim i osjetih kako, što vlažnije biva, ja sve manje osjećam...Već iste večeri radnici komunalnog me sapraše sa ceste. Sutradan su bizoni opet trčali u krdu i nije bilo cvijeća koje bi u nekoj lijepoj priči opet pregazili...

U jednoj od ladica u kuhinji moga doma postoji set od šest noževa za biftek, Natur šnicle, Pariške šnicle, za mesne štruce, prepečene pljeskavice... Režući jednim od njih (ne znam tačno kojim po redu) jednoga dana svoju porciju životinjskih butina, primjetih kako su oštre i ljupko složne rezice na njegovoj oštrici. Zamislih kako mi one, onako zbratimljene puštaju krv na ruci... Povukoh niz venu, vertikalno, nikad horizontalno... Povukoh i krv se izli, krv oživi onaj dio životinjskog buta na mome tanjiru. Komadići moje kože povezaše praznine na sječivu. Povezavši se tako, jedan od noževa iz seta kuhinje moje majke postade Hladno oružje kojim je njena kćerka isjekla vene. Nakon što me pokopaše, bliža porodica se skupi na ručku u mojoj kuhinji. Ženama iz komšiluka je falio jedan nož da upotpune servisiranje bureka, sarme i prsa nekih pilića...

U mojoj sobi postoji jedan veliki stakleni ormar. U njemu su na pet polica po bojama razvrstane neke sitnice iz moga života. Po danu, sasvim jasno vidim svoj lik u odrazu njegovog stakla, a bočice, vaze, figurice i kutije od poklona su lijepo ukomponovane u moje tijelo. U odrazu. Jednom sam sjedila na krevetu posmatrajući redoslijed kompozicije tih predmeta po mome tijelu. Onaj Pupin dječiji set nikako nije smio doći na koljena, a ni lutka koja vrti glavu dok svira uspavanku nije smjela doći na rame! Skočih kao iz topa ispaljena i uskočih kroz staklo na police. Stvari koje su me činile do tada, složiše se na podu, zajedno sa mnom. Lutka koja svira uspavanke uključila se pod mojom glavom i uspavala me u raskomadanom snu, zauvijek.

Početak svake ispovijesti je istinit. Ostalo je laž, ako se laži može nazvati ono što se poslije ovakvih početaka proživljava. Sve se to svakodnevno dešavalo u mojoj glavi, u ovom umu, bezumnom. Nekada zbog neizmjerne tuge koja me muči, nekada iz krivnje što ne mogu da budem zahvalna na blagodatima u kojima tek neki jednocifreni procent stanovništva ove naše bijedne planete može da uživa... Nekada sam jednostavno željela da saznam da li je smrt lijepa ili ružna, a katkad zbog ideje koju sebi usadih u glavu: Da možda znamo kako je lijepo na drugoj strani, svi bismo pohrlili tamo... Katkad da vidim koliko sam hrabra, a nekoliko puta da priznam da sam kukavica pred ovim netraženim darom: životom. Nekada jednostavno da bih osjetila da sam živa...
Ne, nisam ja luđakinja koja se krije iza lica normalne djevojke. Ja sam samo biće koje želi da osjeća, koje bi da zna zadatak... Koje bi da vidi šta je iza Mraka.

"Cio je život zapravo osnovna škola umiranja. Nekome je dato da to odmah i brzo shvati, a nekome drugome da to isto nikada zanikad ne shvati i ne uzme u mozak..." A. Sidran




Sfumatto realnost
<< 09/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


La Musique

Čitam i preporučujem

Ja sam...
ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom šutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života

Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene
A.B. Šimić

TOOL - Pushit
[b]Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do we both may disappear..

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well, My Dear
And you as well
Pushed you away, My Dear
Pushed you away
Pushed you away
Pushed you away, My Dear

I will choke until I swallow
Choke this infant here before me
What are you but my reflection?
Who am I to judge or strike you down?
Who am I to judge or strike you down?

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Rest your trigger on my finger
Bang my head upon the fault line
Better take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do, we both may disappear

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Still in love with me,
Your still in love with me,
Your Still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
Your Pushing and I'm shoving and
Still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
I'm pushing and Your shoving

I'm Slipping back into, the gap again
I feel alive when you touch me
I feel alive when you hold me down
Slipping back into
Slipping back into

I am somewhere I don't wanna be
Put me somewhere I don't wanna b
Push me somewhere I don't wanna be
Seeing someplace I don't wanna see
Never wanna see that place again

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well my dear

If, when I say I might fade like a sigh if I stay,
You minimize my movement anyway,
I must persuade you another way

Pushing, Shoving, Pushing, Shoving, Pushing me
There's no love in fear

Staring down the hole again
Hands are on my back again
Survival is my only friend
Terrified of what may come..yeah

Just remember I will always love you
Even as I tear your fucking throat away
But it will end no other way
It will end no other way [/b]

NINE INCH NAILS - HuRt
[i][b]I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of shit
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feeling disappear
you are someone else
I am still right here

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end

you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way[/b][/i]

Lijepo reče čovjek...
"Kada nas uhvati čamotinja, to je kao da se najednom digao most preko opkopa oko zamka naše duše, tako da ne postoji nikakva veza između zamka i zemlje oko njega, i sve što možemo da učinimo jeste da ih gledamo ne bivajući u stanju da pređemo od jednog do drugog. Izolovani smo od samog sebe, ali to je izolacija kod koje je ono što nas izoluje nepokretno koliko i mi, to je šanac pun blatnjave vode koja okružuje naš unutrašnji nedostatak uvida."
Fernando Pessoa


[b]Vrati mi moje krpice
VASKO POPA[/b]

Padni mi samo na pamet

Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem


4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
9
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledam
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo
***

[b]TV ON THE RADIO -
PLAYHOUSES[/b]

Playhouses
Swept away by the river now
Confounded
Sound it out now

Vodka cran in your hand and whose little girl are you now
Oh i'd ask for this dance but i know you'd play like you don't know how
What your coy smile exposes
A recent memory of when we shit our bed of roses

And i know the moon above is shining down
But not for our love
so for who?
so for who?

Beneath the cigarettes and sugar shit of alcohol breath
i can taste the ocean on your tounge
Remember when we sat on the sidewalk of your old block
Against the wall under the stars
Talking about love's meaning
Well, i wasn't dreaming

I meant every word
Just didn't know your demons
Do you know mine, babe?
Are we wasting time, babe?

Playhouses
Haunted by
Broken spirits
Just trying to get high

Well we chose the course but
The weather changed
and the river froze
And when it thawed it was running
Backwards and dry now
I suppose it's appropriate to cry now

Over wasted time
And naked lies
Still get wasted sometime

A pisala sam i ovo...

KonTakt:
disorderka@hotmail.com


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
108291

Powered by Blogger.ba