Sfumatto realnost

"O ko me spoji s ovim tuđinom u jedno?" A.B.Š.

08.12.2007.

Do Not EnterExter

Samotna je i izolirana iako skrivena između stakala i arhitektonskih konstrukcija 21. stoljeća.
Izgleda kao nedokisao kupreški hljeb u sred sjaja francuske pekare.

Živjeli su u njoj mladi bračni parovi, za sitnu najamninu, u pohabanim austrougarskim zidinama i sa naslijeđenim tetkinih tetaka zavjesama. Šarenilo prastarih tapeta gubilo je svaki smisao šarenila tako razgrnuto preko, čini se, kilometara visina i dužina bespotrebnog prostranstva na kome su ostali ocrtani ramovi svih goblena i slika socijalizma, od Vilerovih Bulki do Djevojčice koja plače.  Ipak, u njoj nekako nikad nije bilo djevojčica ni dječaka. Za veliko čudo, iako decenijama neokrečeno, stubište na svojim zidovima, klasičnim stranicama historijata i stabala generacija mladih stanara, nije imalo ispisane dječije ljubavi u vidu znaka sabiranja imena, nije imalo navijačke poruke niti izjave mržnje - tu niko nije bio VO. Tu se nisu rađala djeca niti se dosezala moćna mladalačka potencija.
Skičalo je i grebalo iz zidova i iz stanova. Vogon-like cijevi su imale tempirane traktate o bilo čemu - sipljivo poput Zolinih rudarki skičale su iz svih ćoškova kojima su redovno ordinirali još jedino neki neobični, sitni paučići.
Po podovima su joj se prolijevale tekile studentskih pijanstava i tekao vosak neplaćenih računa struje nekih posrnulih anonimnih žena. Niz zidove su joj curili bijeli ostaci ko zna kakvih i otkada mrtvih egzibicionista, kvazimanijaka, brucoša i zalutale gospode.
Proljećem i ljetom su joj pod strehom obitavale neke ptičice ružnih glasova, pa ju i one napustiše. Lako je da nedostaje klasično "ćiju ćiju" ili "čiv čiv", no onome kome je svirala ova stara zgrada i ono "piiiiup piii kraa" bilo je dovoljno melodično u uporedbi sa ostalom ponudom jukeboxa oronule nastambe.
Pacovi u zidinama, na tavanu i podrumu su cičali bez obzira na godišnje doba. Od uma, do kože i srca oronule zgrade, cičalo je, cičalo...
Loze što je obavijahu desegnuše krov i suhe se strovališe po napuštenom fići u predvorju. Zamršene k'o vene na stopalu, ne otkrvariše nikakve rumen-ruže.
Zima se topila žarom veselih biljaka i duhana, pokvarene TEA peći bile su tek stanica za prašinu i ukočene posivjele heklarije.
Ledeno je bilo s nogu, baš onako monstruozno i grobovski ledeno je bilo, pa i kad se gorjelo od temperature, tonulo se u ledare grobnog poda, u već izblijedjele šare mozaičnih pločica koje su nekada valjda imale smisao i na kojima se nekad davno izuvalo kako se ne bi uprljali golemi perzijski tepisi čije se boje više ne razaznaju...
***
U prizemlju je živjela anonimna žena. Nije imala struje, a imala je zamrzivač ispred vrata. U zamrzivaču su stajale tri muške cipele: jedne iznošene mokasine boje čokolade i skoro nova crna muška salonka broj 44. Drugu ste mogli vidjeti nabijenu na lijevi nosač prekinutog štrika za veš u predvorju zgrade.
Cipele kao da su bile zaleđena zimnica za vječnu gozbu uspomena, ili su pak čekale neko svoje ljeto, neki bijeli šešir, bež - čololadne čarape na rombove i lanenu haljinu koji bi se u duetu spustili na M. M. Bašeskije i otrgnuli se u ljetnu sarajevsku noć.
***
Prošlo je nekoliko godina. U međuvremenu, odigralo se zmijsko ljuštenje fasade, iako ispod nije zasjala nova koža, nego tek opeke koje više nisu imale ni svoju prvotnu boju.
Fićo je još uvijek stajao na mjestu, samo se nadisao zraka pa posmeđio.
Kroz prozor stana anonimne žene, sramežljivo i nasukano je virio zelenim štofom presvučeni trosjed, nekako kukavno gledajući dugmadima sa naslona, čekajući da ga odnesu na neki otpad nasukalih krstarica dnevnih boravaka.
Crna cipela stajala je na pragu, kao u žurbi izuvena da bi se javilo na telefon. Ne znam kuda je otišla i zašto ju nije ponijela... Nije bilo traga ostalim cipelama.
Zamrzivač je ležao na leđima i zijevao prema nebu.
Do pola napunjen vodom, oaza za gradske ptičice i ptičurine.
"Piiiup piii kraa" - spusti se jedna od onih i napi se vode.
"Mijaoouuu" - skoči na nju oronula ogoljena mačka iz fiće, pa bubnu od rub i strovali se u kišnicu...
***
Monstruozna narandžasta konstrukcija obavijena hiljadama cvjetova kičastih maćuhica uzdigla se umjesto raščupane svjedokinje nečijih života.
Tako hladna i priprosta stoji bedasto poput skorojevićke ruske mladenke.
Sumnjam da će ikada znati u duetu u sarajevsko veče otplesati neke čokoladne mokasine, bijeli šešir i lanenu haljinu...

Sfumatto realnost
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


La Musique

Čitam i preporučujem

Ja sam...
ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom šutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života

Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene
A.B. Šimić

TOOL - Pushit
[b]Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do we both may disappear..

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well, My Dear
And you as well
Pushed you away, My Dear
Pushed you away
Pushed you away
Pushed you away, My Dear

I will choke until I swallow
Choke this infant here before me
What are you but my reflection?
Who am I to judge or strike you down?
Who am I to judge or strike you down?

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Rest your trigger on my finger
Bang my head upon the fault line
Better take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do, we both may disappear

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Still in love with me,
Your still in love with me,
Your Still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
Your Pushing and I'm shoving and
Still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
I'm pushing and Your shoving

I'm Slipping back into, the gap again
I feel alive when you touch me
I feel alive when you hold me down
Slipping back into
Slipping back into

I am somewhere I don't wanna be
Put me somewhere I don't wanna b
Push me somewhere I don't wanna be
Seeing someplace I don't wanna see
Never wanna see that place again

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well my dear

If, when I say I might fade like a sigh if I stay,
You minimize my movement anyway,
I must persuade you another way

Pushing, Shoving, Pushing, Shoving, Pushing me
There's no love in fear

Staring down the hole again
Hands are on my back again
Survival is my only friend
Terrified of what may come..yeah

Just remember I will always love you
Even as I tear your fucking throat away
But it will end no other way
It will end no other way [/b]

NINE INCH NAILS - HuRt
[i][b]I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of shit
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feeling disappear
you are someone else
I am still right here

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end

you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way[/b][/i]

Lijepo reče čovjek...
"Kada nas uhvati čamotinja, to je kao da se najednom digao most preko opkopa oko zamka naše duše, tako da ne postoji nikakva veza između zamka i zemlje oko njega, i sve što možemo da učinimo jeste da ih gledamo ne bivajući u stanju da pređemo od jednog do drugog. Izolovani smo od samog sebe, ali to je izolacija kod koje je ono što nas izoluje nepokretno koliko i mi, to je šanac pun blatnjave vode koja okružuje naš unutrašnji nedostatak uvida."
Fernando Pessoa


[b]Vrati mi moje krpice
VASKO POPA[/b]

Padni mi samo na pamet

Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem


4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
9
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledam
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo
***

[b]TV ON THE RADIO -
PLAYHOUSES[/b]

Playhouses
Swept away by the river now
Confounded
Sound it out now

Vodka cran in your hand and whose little girl are you now
Oh i'd ask for this dance but i know you'd play like you don't know how
What your coy smile exposes
A recent memory of when we shit our bed of roses

And i know the moon above is shining down
But not for our love
so for who?
so for who?

Beneath the cigarettes and sugar shit of alcohol breath
i can taste the ocean on your tounge
Remember when we sat on the sidewalk of your old block
Against the wall under the stars
Talking about love's meaning
Well, i wasn't dreaming

I meant every word
Just didn't know your demons
Do you know mine, babe?
Are we wasting time, babe?

Playhouses
Haunted by
Broken spirits
Just trying to get high

Well we chose the course but
The weather changed
and the river froze
And when it thawed it was running
Backwards and dry now
I suppose it's appropriate to cry now

Over wasted time
And naked lies
Still get wasted sometime

A pisala sam i ovo...

KonTakt:
disorderka@hotmail.com


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
108291

Powered by Blogger.ba