Sfumatto realnost

"O ko me spoji s ovim tuđinom u jedno?" A.B.Š.

23.11.2007.

Ponavljam se. Mrzim. (2001-2007)

Tek ponekad iz mene
bjesomučno krisneš
kao bol i kao ljubav
koje nema više
pak lancima zvoni
k'o da je uvijek ima
pa me na se sjećaš
kad najmanje želim
iznenada javiš
JESAM
vrisneš
krikom koji ruši
što sagradih do tad
što znojem okupah
ti sa zemljom sravniš
pa ti ime kunem
ne ponovilo se
ničije ne bilo
dok iz mene ne izađeš
utvaro bez groba
monstrume gladni
na sebe me sjećaš
čardake mi spuštaš
da u mulju trunu
nesrećo jedna
lako ti je nebo
kad je meni zemlja
dom izbjeglici
sa oblačnim umom
i kiša mi pada
a kišobrana nemam
nemam niti praga
nit' sam kome draga
a to mi je kazna
jer tebi sam bila
i tada sam bila
i nikada k'o tada
a u tom' se ne živi
niti se zrak diše
iz buđavih dana
kojih nema više.

16.11.2007.

Bjekstvo u slobodu ili kako vječno ostati sam

 
Prvo morate probuditi taj osjećaj u sebi.
Lakše će vam biti ako ste dosta mlađi od potencijalne braće i sestara, a najlakše ako ste jedino dijete.
Onda morate da se odvojite od roditelja. Obavezno. Za početak počnite suživot sa cimerima, nikako sa partnericom/partnerom. Morate imati svoj prostor u kome možete tražiti da vas niko ne pita gdje, kad, s kim, zašto. Kuda! Iako se bratski ili sestrinski zbližite sa sustanarima, iziskujete svoju samoću na nekoliko dana, npr. "Hajd' pliz da se sljedeća tri dana srećemo samo u hodniku." Ako dijelite hranu, maksuz kupite svoj puding, jogurt, nutellu ili mlijeko od soje i neka to budu samo vaše namirnice koje cimeri ne smiju da diraju. Bez obzira koliko ste neopterećeni redom ili neredom, nađite svoju malu opsesivno-kompulzivnu tegobu ili ljubav.
Poremećaji su u svima nama i mogćnosti njihove manifestacije leže svuda oko nas: neka vas smeta pomjeren jastuk, nabor na zavjesi, papuče nasred sobe, neporedana obuća, CD-ovi neporedani po abecedi, knjige koje ne stoje od manjih ka većim ili pak obratno, te npr. stroga distinkcija boja veša za pranje. I tako krenete.
U međuvremenu, razmišljate i planirajte solo život. Odvojite se što skorije. Ako imate sredstva za samostalno plaćanje računa i punjenje frižidera, učinite to A.S.A.P.
Prvo ćete zavoljeti red svojih OKP navika koji niko ne remeti, a to donosi duševni mir.
Zavoljet ćete status quo frižidera. To donosi duševni mir.
Zavoljet ćete činjenicu da možete slušati samo svoju muziku, bez ikakvih kompromisa. Npr. cijelu diskografiju Leonarda Cohena ili Toma Waitsa. Malo je onih s kojima to možete dijeliti.
Uživat ćete u mogućnosti isključivanja fiksnog telefona i mobitela kada vam se na njih ne javlja, bez da ćete morati praviti veća objašnjenja vašeg postupka.
Sve vaše prljave male tajne, navike i poroci ostat će samo vaši. Ako volite da čitate poeziju naglas, plešete pred ogledalom ili 50 puta izvodite "JU TOKINA ME?!", možda čak i Buffalo Billovo "Would you fuck me? I'd fuck me" - štagod, niko neće znati i davati vam dijagnoze.
Prijatelje naviknete da se najavljuju kada žele da dođu, te da ostaju neku normalnu količinu vremena, jer polako počinje da vam smeta neravnoteža čiste i lijepe praznine vašeg trosjeda kada pogledate iz bilo kojeg kutka sobe. Vremenom, oni nauče koliko dugo možete da podnesete tuđe prisustvo.
Kada pokušate da započnete vezu, osobe obično počnu da jašu po vašem Kraljvstvu Samoće. Sami se poslužuju, vade čašu za čašom i kapaju vam po uglancanom sudoperu.
Stavljaju svoje ko-zna-kuda-prohodane čarape na mjesta gdje vi možda nekada stavite glavu i zaspite. Ostaju predugo. Diraju vam stvari. Njihovi otisci se množe po vašim površinama.
Leže na vašem jastuku iako ste im dali onaj za goste. Linjaju se i ostavljaju dlake po samo vašem podu. Počinju da zanovijetaju: "Kako ti puno pušiš! Hajd pliz skloni ovu pepeljaru, smrdi." Ili vam pak zadime stan baš u trenutku kada ste generalno pospremili i stavili mirisni veš da se suši, kada vam je i samima žao zapaliti cigaru.
Onda počnu da zanovijetaju oko muzike. "De ovo. Nemoj to. Joj šta slušaš. De ugasi malo." i sl. Vole Lagumdžiju ili Aliju. Piramidu ili Sedmicu. Dušku Jurišić ili Bakira H.
A vi ne volite nikog.
Onda vam kažu da vam je kafa prejaka. Hoće toplo mlijeko ili čašu vode. Hoće da vas danas vole baš cijeli dan, a vi biste samo da ležite i mijenjate kanale na TV-u. Odlažu svoje obaveze kako bi ostali kod vas, a vas već guši jer je tu jebenih dan i pol. Žele da se tuširate skupa, a vi imate svoj tako uhodani ritual kupanja.
Pa uspijete da ih otjerate tako što odete da obavite neke stvari u gradu koje odlažete već mjesecima. I vratite se kući, operete posteljinu, usisate, vratite stvari na svoje mjesto...
I isključite telefone. A onda pitaju gdje, kad, s kim, zašto. Kuda! I onda kažete "Doviđenja, prijatno." I obećate sebi da nećete više nikad.
Pa vam kažu da ste vuk samotnjak. Pa se vi opet probate socijalizovati. I tako ukrug, godinama. Dok ne shvatite da je gotovo.
Dobro vam je majka govorila još kad vam je bilo sedam godina "Ne osamljuj se, idi vani."
Dobro vam je tetka mislila kad vam je kupila "Monopol" i sklonila "Najlepše bajke sveta", a vi i dalje zamišljali da je dvorac sa naslovnice samo vaša kuća i na slici Pepeljuge koja odlazi s princom oživljavali prirodu iz pozadine.
 
Imate 22 godine, više-manje, i shvatate da je za sve već prekasno.
Pobjegli ste u slobodu, prerijski ste kojot, ne vuk iz čopora.
Njuškate sve kutkove, ali ipak imate samo jedan gdje volite zanoćiti.
Nekada naletite na neki plijen, pojedete ga usput. Ne nosite ga u jazbinu.
Noću zavijate na mjesec, ponekad, samo kad je pun.
Ko vas čuje, shvata o čemu se radi i neće vam blizu.
Najljepša je i najstrašnija slika kada upravo sami stojite na rubu neke litice.
Sve pod vama je samo vaš pejzaž.
Baš kako ste zamišljali...
Uputite se tamo, ako smijete.
 
 
14.11.2007.

Got a curse I cannot lift/ Shines when the sunset shifts

Say say my playmate
won't you lay your hands on me
mirror my malady
transfer my tragedy

Got a curse I cannot lift
shines when the sunset shifts
when the moon is round and full
gotta bust that box, gotta gut that fish

My mind's aflame

We could jet in a stolen car
but I bet we wouldnt get too far
before the transformation takes
and bloodlust tanks and
crave gets slaked

My mind has changed
my bodys frame but god I like it
my hearts aflame
my bodys strained but god I like it

My mind has changed
my bodys frame but god I like it
my hearts aflame
my bodys strained but god I like it

Charge me your day rate
I'll turn you out in kind
when the moon is round and full
gonna teach you tricks that'll blow your
mongrel mind
baby doll I recognize
you're a hideous thing inside
if ever there were a lucky kind it's
you, you, you, you

I know its strange another way to get to know you
you'll never know unless we go so let me show you
i know its strange another way to get to know you
we've got till noon here comes the moon
so let it show you
show you now

Dream me oh dreamer
down to the floor
open my hands and let them
weave onto yours

Feel me, completer
down to my core
open my heart and let it
bleed onto yours

Feeding on fever
down on all fours
show you what all the
howl is for

Hey hey my playmate
let me lay waste to thee
burned down their hanging trees
it's hot (here) hot (here) hot (here) hot (here)

Got a curse we cannot lift
shines when the sunset shifts
there's a cure comes with a kiss
the bite that binds, the gift that gives

Now that we got gone for good
writhing under your riding hood
tell your gra'ma and your mama too
it's true, true, true, true
we're howling forever oh oh

WOLF LIKE ME - TV On The Radio

09.11.2007.

Malo sam se sabr'o kad sam sazn'o...

1. Sarajevo je oficijelno mahala. Svi znaju sviju. I sve.
2. Bosanci su krvno zatrovani petstogodišnjom vladavinom Turaka (Osmanlija, tačnije). Vrtimo guzicama, uvrćemo kukovima i dižemo ruke u zrak na prvi zvuk orijenta.
3. Kapitalizam je robovlasništvo. Ne pokazujte da znate i volite raditi, ne ginu vam jaram i mrvice u sindžiru.
3a. Kapitalisti - robovlasnici obožavaju kokain. Užasno je dozvoliti Bosancu/Bosanki da uzme kokainski bič u ruke. Goniči stoke.
4. Umjetnici u Sarajevu su u 90% slučajeva snobovi.
4a. Umjetnici u Sarajevu vole umjetničke kutke i vole da se druže sa sebi sličnima. Vole da piju kafu s okusom karamele, nose KaoPakShu, da sjede i palamude. Vole šalove i sekndhend kapute. I najčešće su impotentni seratori.
4b. Npr. vole da dođu u CDA dok je koncert i da stoje u holu sale bez da provire i pogledaju šta se dešava na sceni.
5. Najlakše je Sandžakliju istjerati iz Sandžaka, ali Sandžak iz Sandžaklije nikada.
6. Medresaši, postači i slični bošnjački seljaci su najveći karijeristi i istovremeno oportunisti koje možete da zamislite. Laktaju se više od Kineza. Samo što kod Kineza prevlada kvalitet, a kod ovih drugih dužina jezika za ulizivanje koja je srazmjerna udaljenosti rodnog sela od općine prebivališta.
7. Žene su konačno shvatile da mogu da kupe i seksaju, a potom se ne jave ili izignorišu drugi element jednoročne sinteze. Mnogi to ne mogu da shvate. Naročito elementi.
8. Duge veze su tegoba. Naročito u periodu 2  -2,5 godine. Živjela sloboda!
9. Ne možete se željeti zaljubiti. Nećete nikada. Ili do jednom.
10. Ne vjerujte ničemu što ne vidite ili ne osjetite na svojoj koži. Ali stvarno.
11. Ljudi iz Krajine su najluđi za druženje. I ima ih mnogo. Ljudi iz TK su najbolji. Ima ih malo manje.
12. Duhovno se može i sa prijateljima. Kod partnera tražite hemiju. Sve ostalo nek' ide na ignore.
13. Rak je najbolji horoskopski znak. Ribe su iz dubokih voda. Dubine su nepoznate. Ako ne morate, nemojte. Iskreno.
14. Predrasude nisu neosnovane. Provjerite.

20.10.2007.

Porodilište

Kako je otužan ovaj dvodnevni brak,
bez dece,
u hotelskoj sobi
gde sve podseća na rastanke.
 
Hoćeš li da se igramo žmurke
ili školice,
od kreveta do stolice?
 
Ili da ljuljamo ovu flašu vina,
umesto sina,
niz nedelje,
niz mesece?
 
Hoćeš li da budem za tebe,
u svim tim jalovim noćima,
najbudalastiji pajac
sa tužnim, filcanim očima
pa da se cerekam kroz suze
i vrištim kroz uspavanke?
 
 
Evo,
dve moje pesnice -
- dve gologlave kvrgave bebe.
Evo im,
od jodoform gaze najskupocenije pelene.
 
Čitave noći spavaće site i okupane
na tvojim malecnim grudima.
 
I svi će budući moji pokušaji ubistva podsećati na tebe.
 
Sve će na tebe ličiti:
i svetiljke za oknom,
i kiše od lišća zelene,
i dvorci kuća u magli,
livrejisani izlozi,
i sve potresne bajke još nerođene među ljudima.
 
 
Eno:
oslušni!
U slivniku pod tušem svi naši potomci pevuše!
 
Guše se nerođeni.
Rastu.
Sanjaju drvorede i trube.
 
Eno:
oslušni.
 
Na peškiru se suše.
Mljackaju okus sapuna i povraćaju duše.
Dobijaju svoje prve zube.
 
Hajde da budu ružni.
Da budu filmski glumci.
Da budu admirali.
I tužni.
I grbavi.
I najlepši.
 
Hajde da izmislimo za njih iste ovakve bolesti,
iste ovakve svađe,
ovakve zvezdane časove

i pokradene ljubavi.
 
Pa da ih damo nekim dobrim aprilima.
Nekim krilima.
Nekim svilama.
 
Pa da ih damo nekim suludim gradovima.
Nekim padovima.
Nekim gadovima.
 
 
Kako je otužan ovaj sterilni dvodnevni brak
u hotelskoj sobi
između četiri prazna zida.
 
Ja,
izrešetan kao stari oluci,
turoban kao mrak,
izbezumljen od golotinje i stida.
 
Ti,
s kožom koja zaslepljuje kao farovi na okuci
i ustima otrovnim kao mak.
Ti,
koja ništa na svetu i ne znaš,
sem da se skidaš,
da se skidaš,
da se skidaš...
 
Kako ćeš mi gledati u oči sutra,
kad svane?
 
Kako ćeš moći da žvaćeš?
Da čitaš novine?
Da kupuješ karte za operu?
 
Kako ćeš sa tom utrobom,
okrečenom sapunicom,
uopšte moći da veruješ u neke obične dane?
 
Kako ćeš moći da se češljaš i šminkaš
dok sobarice presvlače za nama postelju
i nose ovaj gladni plač da operu?!
 
 
Ostani tako.
Stavi mi ruku u kosu.
I ja plačem.
 
Ostani sa očima ogromnim kao fleke.
Kao puževi.
Kao parčad kolača.
 
Ti si najlepša majka.
 
Ti si dolina gde se topole u magli svlače i presvlače.
U bedrima ti avionska karta za Afriku.
U jeziku ti svetionik sa Pacifika.
Pod rebrima ti gegavo srce kao pingvin korača.
 
Ti si najveća majka!
 
Molim te,
zato,
neka ostane noćas u tebi onaj sin
kojeg smo oboje ipak tako sebično sanjali.
 
Ali da bude kao ti.
Isti takav.
Sa tim šuštavim glasom
i sa čuperkom kao lan
što iznad oka veje.
 
Zar ćeš, inače,
zaista moći kad svane da mi gledaš u ove oči slane?
 
Zar ćeš moći da kažeš: vidim nebo?
I zar ćeš umeti da se nasmeješ?
 
 
Ljubim ruke,
gospođice devojčice i gospodo dečaci,
vama,
nerođenim u hotelskim sobama,
vama,
neželjenim i željenim,
izbrisanim čaršafom ili potkošuljom
iz matične knjige vaših vršnjaka.
 
Evo, jedan pogrešni tata večeras
plače nad vama zaljuljan tako čudno
između najlepših snova
i najbanalnijih raka.
 
Dozvolite mi jednu zdravicu
uz šolju običnog mleka,
u ovom trenutku kad me je čudna,
neka samrtna nežnost dotakla.
 
Dozvolite mi da vam na izmišljeno uho šapnem ovo,
tiho,
tiho kao što mrmlja kroz staru obnevidelu noć sanjiva reka,
tiho kao što šapću nad krovom kiše od žutog i pozlaćenog stakla.
 
Ovo nije novogodišnja čestitka,
ni rođendanski poklon,
zacelo,
 
nego obična,
sasvim obična uspavanka,
kao kad vas vetar sretne
i poljubi u sanjivo oko.
 
Želim da vam svako vaše umrlo jutro,
lepi moji,
bude strahovito belo
i da ostane tako belo.
 
Želim da vam umrlo nebo od zemlje,
lepi moji,
bude u korenju široko,
i da ostane tako široko.
 
Želim da svi vi,
siroti kauboji sa maminim šeširima,
siroti nerođeni gusari izmazani oko usta džemom i medom,
želim da svi vi,
lepooke tatine maze,
svi nerođeni, redom,
da svi vi tamo u klijanju,
u budućim suncokretima nekim
i žitnim poljima zrelim,
imate pod zemljom srce
kao lampion beli
pa da vam vekovima iz pogašenih zenica zrači.
 
Ja,
eto,
samo toliko svakome od vas želim.
 
Možda naizgled mnogo,
ali ipak
- malo znači.
 
Najzad,
ovo i nije novogodišnja čestitka,
nije ni poklon za vaš nepostojeći rođendan,
nego obična,
sasvim obična uspavanka
kao kad vas vetar poljubi u pokojno čelo
i odgega se u san.
 
Ljubim vam ruke,
vi nerođeni,
evo se nešto u oku kao samoća oplelo.
 
 
Tiho...
Hajdemo sada tiho na prstima
da se ne probude vaše umorne
hotelske mame.
 
Iskradimo se vi i ja
da malo šetamo sami
kroz jednu kristalnu noć,
najlepšu noć na svetu.
 
Da se nagutamo belih kokica kiše
i da nam nešto prelepo,
prvi i poslednji put,
teče niz dušu i niz odelo.
 
I jata bakarnog lišća
da nam dolete na ramena.
 
Ljubim vam ruke,
vi,
moji progutani krici.
 
Ljubim vam ruke,
vi,
moje nerođene igračke,
utopljenici i spomenici.


Mika Antić

01.10.2007.

Kašika u med ili kako su se kalile traume


Sjedimo nas tri neko veče, i razvukla se priča preko sokića i cigara... Priča tako nama Kraljica:
"Mi smo se preko granice prevezli u BMW-u sa švicarskim, četveroznamenkastim tablama".
- Ja sam se vozila autobusom koji je smrdio na povraćanje i na autobus, već spominjani.
"U školi smo pravili neku igricu, Mišolovku. Mišiće smo pravili od glinamola, pa im pleli repiće, pa od letvica pravili kockice..."
- Ja sam onaj predratni "or'ginal" plastični "Čovječe, ne ljuti se" (što pritisneš kockicu pa ona odskoči) igrala sa raznim kalibrima metaka, jer sam pogubila figurice. I to je bilo sasvim normalno.
"...a onda smo uzimali konzervu pa je obmotavali nekom finom mekanom čohom..."
- Konzerve smo dobijali i redovno ih koristili za uljanice (znate ono, svinjska mast ili ulje, pa staviš fin pamuk kao fitilj, najbolje remen od drvenih roletni, a može i od potkošulje ili gaća, pa zapališ, pa gori...), a za silazak u podrum koristili smo plestikglas sa neonki iz susjednog nam devastiranog salona namještaja... Što se tiče fine čohe, možda su se neke verzije koristile kao podstave za krpanje hlača ili laktova na predratnim izdanjima Rašica ili 1. Maj Pirot džempera.
Kad smo kod letvica, imala sam i s time dodira: svako jutro smo nosili po dva drveta za loženje u kesici u školu. To je još bilo super, prije toga sam nosila klupicu (oliti skemlijicu) do susjednog naselja gdje sam drugi osnovne pohađala u haustoru ispred vrata učiteljice Asime. Ono kao, moderna nastava, mali broj učenika; nas 6-8 i po daska "za naslonit' teku" (onu plavu, "Unicef") na krilu.
"Slikali smo onom tehnikom, kao po svili što se slika..."
- Ih, i mi smo crtali! Kako sam tek crtala! Samo sam crtala! Nove godine, jelke, svjetla, Bajrame, džamije, munare, puške, gradove, cvijeće, livade, staklene kuće, avlije, fleke od gelera na fasadama, mrtve ljude, četnike, ljiljane, alije i beretke, zelene. Ma kako sam samo crtala, svileno svilenije.
"A moj brat je pravi galeba na domaćinstvu; ono, povučeš ga, a on maše krilima..."
- Moj brat je pravio jointe u rovu i čistio je pušku, redovno, kad bi došao u nekol'ko kući. Između onih momenata kad nije bio ranjavan (što je tri puta).
"Kad smo učili o vodi, išli smo s razredom biciklima do rezervoara vode..."
- Ma i ja sam ti s vodom kuburila! Svaki dan, imala sam zadatak na šesti sprat uznijeti 15 litara vode. Tri puta po kanister. Bili oni neki žuti kanisteri, tako slatki, žuti sa plavim čepom. Od ulja mislim. Neki su imali i one iz "prijerata" ostale plave kanistere od Ornel omekšivača, ali njih je bilo teže nositi, onako, bočno... A i biciklo! Eee, biciklo. Sva moja generacija iz ulaza naučila se voziti bajs na crnom dječijem biciklu od male izbjeglice Senade koja ga je zatekla na balkonu moje nekadašnje prijateljice Nataše. Sjećam se kako smo molili "Senaaadaaa, daaaj kruug oko traaavnjakaa". A vozili smo se još. Jesmo vala i to konjskom zapregom. Pa se zakačimo odzada, a Cigo neće da stane, nego najuri, pa nas opauči bičem, a mi popadamo, kilometar-dva od zgrade, a ono svira uzbuna, pa trči kući, pa batine...
"A kad smo učili o žitaricama, išli smo u neku pekaru i tamo svi pravili pletenice i prasiće..."
- Jeste, i mi smo isto iz Merhameta dobivali brašno, a ko ga je imao više, prodavao ga je Zeničanima koji su prelazili i po stotinjak kilometara pješke vukući sanke, dolazeći po brašno... I pravila sam s mamom tu veličanstvenu poslasticu - lokume, s vremena na vrijeme... Od rođendana do rođendana. I mazali smo domaći puter preko cijele kriške (dužina jednaka prečniku tepsije) i solili ga, ili samo šećerili kriške, mmmm.
"Igrali smo se Nintenda..."
-Igrala sam se i ja, svačega. Od Ta-ta do provaljivanja u okolne napuštene kafiće i kupljenja čaša i zajebancija za "bolnicu" pod balvanima koje je Boško stavio na svoj prozor u prizemlju. Bolnica je bila namijenjena za vidanje rana dječacima u toku igre rata, ono "naši i njihovi" samo što su svi uvijek htjeli biti "naši". Baš kao što svi uvijek hoće biti kauboji (i Hitler je to htio u Gavranovom "Pacijentu doktora Freuda").
"I MTV smo gledali..."
- Ja sam isto bila u tim tokovima moderne muzike. Neko iz dijaspore pošalje kasetu sa spotovima, pa mi gledamo u "ostrujenim" trenucima. Onda ja posudim od prijateljice kasetu, pa pojačam ton, pa snimam na kasetofonu. 2 Unlimited, Haddaway i Scatman, Fan Factory i Falco. Čak smo i plesali! Pravili priredbe za roditelje u podrumu. Plesali i pjevali sebi muziku. Hah! Madonna "Like a prayer", yo. Pravili smo priredbe i za Bajram, pjevali ilahije i to. Ja vazda pjevala "Pošla voda od brijega do brijega" bez obzira što me nisu primili na "Djeca pjevaju hitove 1993".
"Imala sam dva puta boxera i terijera i ribice."
-Imala sam i ja svog cuku. Medi sam ga zvala, SODŽ klasični. Vezala ga ispred zgrade za bor. Ustajala rano ujutro i trčala s njim oko pomenutog travnjaka dok se ne popiški ili ne pokaki. Jedno jutro našli ga mrtvog. Neko ga upuc'o. Iz hira, vjerovatno.
"Bila sam, kao odlikašica, u posjeti lihtenštajnskim monarsima, bila sam u njihovom dvorcu!"
Mimi
, koja je bila izbjeglica u Njemačkoj, zakuka:
"A ja sam dijelila sobu sa pordicom iz Afrike! Pregradili nas ormarom! Malim!"
"U vili, gdje sam živjela, bila je fontana u dnevnoj sobi i imali smo bazen"
.
- Ma hajd' ba, kupala sam se i ja u bazenu. I to onom u zemlji, u krečnoj vodi. I to u kostimu. Pa fasovala osip i batine. I u viru sam se kupala, u lokalnom potoku. Pa zderala nogu od neku grančuru i utvrdila plivanje u mjestu. I u blatu. Može se, matAre mi moje.
Ko nauči u kalu plivati, taj ti ne tone. Dok ne potone.

P.S. Kraljica nije dobar indikator, ona je imala tetka Švicarca, milionera. (Volim ja tebe, bez obzira :))

16.09.2007.

Ono, da šetamo... Occam.

Transkript za ljubav DECHKU :)

Dakle, nastavljamo s izlascima, nastavljamo s opskurama. Nema veze što ja više nisam tužna i što u subotu navečer sjedim u šminkerskoj kafani u popodnevnoj odori, i nema veze što je Ramazan, uvijek se nađe neko ko ne cucla dobajramskukokakolu. Ovaj pije Coronu i glavom dodiruje luster (onaj k'o što ima dotični Azis na glavi u nekom spotu), ukravaćen i uodijeljen, ružan k'o pas (ili neki lik iz nekog filma, kako to Roxy primijeti). I najaha s leđa. I to nakon što je otjerao sve žene od sebe, tako da i nisam bila prvi izbor... Ali sam, oh, najduže izdržala, oh čvrsta, oh jaka ja. Šta mislite kako je počelo? Naravno, uvijek isto.
- Ej, izvini, šta ti je to u oku?
- Ubolo me nešto.
- A boli li to? Joj ocam ne bi' ja smjeo... Heehe. (I onda napravi neki pokret glavom, kao krava kad se ritne da otjera obada. Otprilike.) A ne, fakat ocam, boli li?
- Ne boli.
- A kako se ti zoveš?
- Selma.
- Joj Selmice, evo gledam te majke mi, joj kako si mi... Al' hej ba, evo govorim njemu (pokaza na zalizanka u bijelom džemperu do sebe)... Kako to ba u oku... Heeehe. (I opet onaj trzaj glavom.)
...
- Selmiceee! Jesi to ti? Heeehe. (Pa onda malo digne ruke i šizi. Dodiruje strop i kači se za spomenuti luster.)
...
- Eeee, Selmaa? Heeehe. Joj occam kako su ti te oči... A gdje živiš?
- Kod kuće.
- Heeeeehe (upade on tu od šege na moju najgluplju osnovnoškolsku), nabaci je!
- (Nabacim.)
...
- Eee, Selma! (Pa onda nešto mrmlja i gleda me ko da bi mi on volio pokazat' kako Musa dere jarca.) Vidiš ovo kako sam ja obučen? To ti je ništa, occam, koja sam ja šminka, samo da znaš! Heeeh (Ono, kao, "dva smo sveta različita", so rispekt mi 'koz mogu imat' svaku kvarcušu na Bazenima jer imam kravatu i pos'o u banci - vjerovatno - i to.)
- Ma ja, to ti je za oko kuće, za po kući...
- Heeeeeeh (pa opet pruža lopatu od ruke. Ponovo šizi s rukama u zraku.)
...
- Ej, ocam, ako ti treba nadogradnja noktiju, samo reci...
- Sama perem svoje suđe, hvala.
-Ej, Selma, kako su ti te oči occam... Joj kako bi' ja s tobom volio ono, šetat', pričat'...
- Da cuku po Vilsonovom vodamo?
- Ja ba ono... Heeehee. Kako bi' ti tep'o ocam, samo da znaš (Musa dere look, još uvijek).
Tu ja pomislih da ga pitam za auto, vjerovatno bih potrefila temu i postavila se na njegov teren, al' velik čo'ek, a popio jest... Kontrola.
...
- Ssss... Selma! Al' fakat. Evo nešto gledam... Ocam ružnih ljudi u ovom gradu ba. Kako se ti osjećaš?
- Posebno. (Rekoh i ne zacrvenjeh se).
- Evo gledam noćas, najzajebanija si ovdje, occam. Kako su ti te oči... Mh (mrmlj mrmlj blah). Joj, kako bi... Ono, da pričamo ti i ja. Daj broj. (Što je bolje od onog "Imaš ti neki broj?" - pogledaj mi žig na butu.)
- Imam momka. (Khmm...)
- E, ovaj brko tebe gotivi pravo jelde? (Ukaza glavom na AC-a koji stoji sa svojom Roxy i ponekad, kao svaki prijatelj, baci pogled pažnje na mene.)
- Paa, da...
- Ej ba, nema veze, ajd da pričamo, da ti tepam. Joj, znaš kako sam ja super prema curama, ocam, kako ja to ba...
- Fakat ono, imam momka... (Khmm opet.)
- Nema veze ba, kako bi' ja tebe gotivio, i da pričamo samo... Daj ba broj! (postaje ozbiljan sa svojom konjskom glavom)...
...
- Ljudi, haj'mo!
- Hajde, "dušo" - veli AC.

12.09.2007.

Novi post, nova pjesma, nova ja, La la la

Mogu u svome životu metamorfozirati zadnjih nekoliko mjeseci u neke svete dane: Slavlje cvjetnog ljeta, Žrtvu suncu, Himnu zemlji, opjevane, oplakane, lake i teške. I umrla sam, i ukrsnula, bila na Golgoti, oprostila Bogu, izvinula Mu se, zahvalila. Bila kamenovana
i kamenovala, zaboravljala i preboljela.
Vidjela sam koncert omiljenog mi Tool-a, igrala sirtaki na grčkom ispraćaju u vojsku, pila rakiju stomakliju u okolici Čačka, konačno odgojila savršen odnos s roditeljima. Obijala bravu u Zagrebu, bila jedno sa srednjebosanskim šumama. Hranila prijatelje burekom i sačem, spojila neke ljude u ljubavi, pjevala Kemala Malovčića na snimkama nekih Norvežana. Zaljubila se u Tolstoja i ustrajala u misli da sam reinkarnirani A. B. Šimić. Pila kafu sa srednješkolskom rajom nakon četiri godine, skinula 5 kg i nisam ih vratila. Položila vozački ispit i položila 5 ispita iz četvrte godine u najgorem trenutku u životu, jako dobrim ocjenama. Sjedila s bivšom ljubavi bez ikakvih pređašnjih emocija, izmirila se sa svim ljudima s kojima sam bila u zavadi. Ojačala neka prijateljstva, oslobodila se straha od grmljavine i pasa. Naučila spavati i voljeti dan, instantno opraštati i ubiti svaki prezir prema ljudima sem ojačane gadosti prema nacionalistima. Konačno vizualizirala budućnost i odlučila se za konkretan postdiplomski, navukla se na Vivaldija. Prestala mrziti svoju ljubav - pozorište i odlučila ponovo ići na predstave. Dobila od tate prvu kutiju cigareta, nazdravljala medovačom novinaru Nacionala koji zna da je "duša za let stvorena", slikala se nevidljivim fotićem sa šizofreničnim izrezanim likom. Ostavila Swatch, Ag i pamuk u Muzej prekinutih/pokidanih - votevr - veza.
Ozbiljno se odlučila zaposliti.
Ozbiljno odlučila ponovo početi pisati.
Prestala se plašiti svojih demona i prihvatila samo svoj svijet kao ništa čudno, kao samo moj mindprint.
Divno je imati konačan povod za sabiranje uzroka i kao rezultat sabrati novi početak. A ja se kunem da on počinje, da JA počinjem u novom ruhu, obnovljene krvi i regenerisanih svijesti o realnom i nerealnom.

Nerealno Tijelo, nastupi, molim te...

TIJELO

Dođi mi Tijelo.
Dođi da te ne tražim više
na svjetlu
i u mraku,
rukama,
prstima,
jagodicama,
po jastucima,
zidovima,
ulicama.

Noćima i danima
tražim Tijelo tebe.

Dođi.
Dođi.
Ide zima.
Kiše s neba plaču.
Ledeni trnci gladno me žvaču,
budi Čuvar tabana mojih.

Dođi,
hoću kožu da ti svučem,
na sebe ju navučem
toplo da mi bude,
p'jano da mi bude
od krvi Tijelo tvoje.

Da ti uši zapušim svojim glasom,
da ti kapke zašijem svojim likom,
nosnice osvojim mirisom,
usne okusom...
Ruke zabavim rukama,
noge nogama,
trbuh jezom.

I onda te pojedem
k'o čahura leptira,
zarobim te u se
da me nastaniš
životom.

Dođi mi
Tijelo,
dođi
i budi tijelo moje.

23.04.2007.

"Rich compensations for the wars we fought"



Ovo je zvuk Drugog svijeta.
Predivno.


You're on my hard disk now
I can rearrange your body
Words
Emotions
Until you make sense

You're disarmed
The perimeter's secured
There's nothing more to see.


Zahvaljujem divnom Tooleru na delikatesnom CD-u koji je jutros doputovao iz muzičkog nutricionističkog raja Skandinavije u narodnu kuhinju Balkana.

Check it out here.

18.04.2007.

Anđelu u komi, O ljubavi



Bila je Ničija, sada je oficijelno posvećujem Komiranom anđelu, jedinoj ženi koja  znam da će ju zaista osjetiti.

Mogu li se igrati ljubavi?

Da si jutro i noć moga dana,
s tobom da liježem i s tobom se budim,
u mislima.
Da su sve klupe svijeta načinjene
kako bismo ti i ja na njima čekali sumrake
šapućući trepavicama, smijući se zagrljajima,
vrišteći ugrizima,
poslije sumraka.
I da su peroni načinjeni kako bismo se opraštali
i pozdravljali,
da odlazimo kako se ne bismo uljuljkali u činjenici
da se imamo.
I kada se nemamo, da se sanjamo
i da svaka leđa na ulici podsjećaju na naša leđa,
da je svaki zvonki smijeh tek parodija našeg smijeha.
I da se najslađe smijemo skupa,
pa i kada plačemo,
da se smijemo jer smo lomljivi pod težinom
naše velike ljubavi.
A svemu dođe kraj.
Da je svaka moja rečenica upućena tebi stih
i da mi uzvraćaš refrenom mojih melodija.
Da me prepoznaš u svakoj priči o dvoje
i da svaka slika u galeriji svijeta
ima nešto moje,
za što tvrdim
da je tvoje.
Kada kažem da si moj anđeo spasa,
da to nije tek slatkorječiva fraza
nego da invalidnu mene nosiš
na svojim krilima,
lako i bez pogovora.
Kad se istrgenem iz tvojih ruku
i bacim se u blato - bogalj - da prosim,
da me digneš, prljavu
i presvučeš u paučinu
koju si samo za mene spleo,
pa da me ne daš nikome,
da me jedeš dok te volim,
paukoliki anđele moj.

Takvi ne postoje. Tek oni od pamuka
na kojima spavam, iz noći u noć,
kojima presvlačim krila, iz dana u dan,
bivajući dadiljom iluziji koja raste u dogmu.
Ne želim ju uništiti dokazima...
Stvarnost bi postala jedina istina,
a istina je tamo gdje si ti.
Ovdje te nema, stoga te toliko i volim.
Nikada ne postani.
Da te ovoliko ne ljubim,
ni mene ne bi bilo.
Dok ima mene,
bit će i tebe,
snu.
Živjet ćemo dugo i sretno, ja u tebi,
ti od mene.

Šta je ljubav do uzajamno davanje?
Sebi dajem, od sebe uzimam.
Koliko li se samo volim...

And I pulled your crooked teeth,
You are perfect, just like me ;)


Noviji postovi | Stariji postovi

Sfumatto realnost
<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829


La Musique

Čitam i preporučujem

Ja sam...
ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom šutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života

Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene
A.B. Šimić

TOOL - Pushit
[b]Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do we both may disappear..

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well, My Dear
And you as well
Pushed you away, My Dear
Pushed you away
Pushed you away
Pushed you away, My Dear

I will choke until I swallow
Choke this infant here before me
What are you but my reflection?
Who am I to judge or strike you down?
Who am I to judge or strike you down?

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Rest your trigger on my finger
Bang my head upon the fault line
Better take care not to make me enter
If I do, we both may disappear
If I do, we both may disappear

But you pushit and I'm shoving you
and you're pushing me
and I'm shoving you

Still in love with me,
Your still in love with me,
Your Still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
Your Pushing and I'm shoving and
Still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your still in love with me,
Your pushing and were shoving and
I'm pushing and Your shoving

I'm Slipping back into, the gap again
I feel alive when you touch me
I feel alive when you hold me down
Slipping back into
Slipping back into

I am somewhere I don't wanna be
Put me somewhere I don't wanna b
Push me somewhere I don't wanna be
Seeing someplace I don't wanna see
Never wanna see that place again

Saw that gap again today
While you were begging me to stay
Managed to push myself away
And you as well my dear

If, when I say I might fade like a sigh if I stay,
You minimize my movement anyway,
I must persuade you another way

Pushing, Shoving, Pushing, Shoving, Pushing me
There's no love in fear

Staring down the hole again
Hands are on my back again
Survival is my only friend
Terrified of what may come..yeah

Just remember I will always love you
Even as I tear your fucking throat away
But it will end no other way
It will end no other way [/b]

NINE INCH NAILS - HuRt
[i][b]I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of shit
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feeling disappear
you are someone else
I am still right here

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end

you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way[/b][/i]

Lijepo reče čovjek...
"Kada nas uhvati čamotinja, to je kao da se najednom digao most preko opkopa oko zamka naše duše, tako da ne postoji nikakva veza između zamka i zemlje oko njega, i sve što možemo da učinimo jeste da ih gledamo ne bivajući u stanju da pređemo od jednog do drugog. Izolovani smo od samog sebe, ali to je izolacija kod koje je ono što nas izoluje nepokretno koliko i mi, to je šanac pun blatnjave vode koja okružuje naš unutrašnji nedostatak uvida."
Fernando Pessoa


[b]Vrati mi moje krpice
VASKO POPA[/b]

Padni mi samo na pamet

Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo
1
Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od šarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem


4
Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje
9
Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledam
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo
***

[b]TV ON THE RADIO -
PLAYHOUSES[/b]

Playhouses
Swept away by the river now
Confounded
Sound it out now

Vodka cran in your hand and whose little girl are you now
Oh i'd ask for this dance but i know you'd play like you don't know how
What your coy smile exposes
A recent memory of when we shit our bed of roses

And i know the moon above is shining down
But not for our love
so for who?
so for who?

Beneath the cigarettes and sugar shit of alcohol breath
i can taste the ocean on your tounge
Remember when we sat on the sidewalk of your old block
Against the wall under the stars
Talking about love's meaning
Well, i wasn't dreaming

I meant every word
Just didn't know your demons
Do you know mine, babe?
Are we wasting time, babe?

Playhouses
Haunted by
Broken spirits
Just trying to get high

Well we chose the course but
The weather changed
and the river froze
And when it thawed it was running
Backwards and dry now
I suppose it's appropriate to cry now

Over wasted time
And naked lies
Still get wasted sometime

A pisala sam i ovo...

KonTakt:
disorderka@hotmail.com


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
108291

Powered by Blogger.ba