beats by dre cheap

Just another Hole in the Wall

 Vjeronauk u vrtićima. OK, svi smo svjesni činjenice da je ovo nešto što se odvija iz političkih pobuda, nikako religijskih. To je sad na neki način spartanski sistem: stvaranje vojske Allahove, Isusove kako god, od malih nogu, da znaju, da se NE DAJ BOŽE ne miješaju više ni do četvrtog razreda, i da djeca fino već imaju predstavu ko su im neprijatelji - da ne bodu u tramvajima svoje, nego da bodu one, druge, ćafire, griješnike, one što su s puta skrenuli, Bog ih okrenuo pa im dušu udahnuo u utrobi neke bh. žene umjesto negdje normalno... No, nebitno.
 
Zanima me jedna činjenica: ko bi to i na koji način predavao vjeronauk toj djeci?
Neću govoriti o kršćanstvu, baziram se na Islam jer sam u toj religiji rođena i prošla sam kroz njegove "edukativne" sadržaje.
Npr. mene je jedan period života, do moje treće godine, čuvala tetka Milica koja je imala muža Momu - alkoholičara. Momo je često psovao boga. I ja sam nekada počela psovati boga. I jedan član moje familije me je od toga veoma pedagoški odučio rekavši "ne psuj boga, pogodit će te božija strijela". To je jedna od onih stvari koje se govore djeci... I znate šta? Prestala sam ja psovati boga, ali sam umirala od straha svaku grmljavinu, cijeli život, što je još naravno popraćeno playbackom granata u ratu, tako da ovo "dijete" ima traume i u svojoj 22 godini, pa bježi od prozora u hodnik kada noću grmi i sijeva. Bojim se božijih strijela iz zvučnika, telefona, mobitela, televizora, tuševa... To je bio jedan veoma zdrav moment u mome djetinjstvu. Očito.
Eh, sada zamislite jednu religiju koja je u svojoj osnovi za mene nešto divno i čisto, ali upravo kroz te polupismene mualimice i mualime do djece redovno i uvijek dolazi kao prijekorni prst više sile koji kaže "c c c, ne ne to, ako to, onda vatra, džinovi, šejtani, lonci" i sl. A evo, mogu mi reći: "pa ne, mi ćemo njima govoriti o dobrim djelima i dženetskim zaslugama". Dobro, možete li mi onda objasniti dječije slikovnice bošnjačke (hah!) bajke sa likom "Šejtanije"? I one priče koje su mene i u prvim razredima osnovne škole dok sam išla u mekteb zastrašivale o džinovima koji tapkaju po prsima i nekim morama, i nekim ognjima i ponavljanim užasnim radnjama koje zgriješiš u životu, pa te kuhaju i bodu i čereče ti neki monstruozni veproglavi crveni zlikovci? Da li je to pedagoški? Na koji način djetetu od 4-5 godina predočiti Boga? TO NIJE IZVODIVO! Mogu ih naučiti tradiciji, a islamska tradicija ovdje je BOŠNJAČKA tradicija. Tradicija kuće koju lično volim i topla mi je, od Bajrama do Bajrama, a ona u malo čemu ima veze sa iskonskim Islamom i njegovom filozofijom. Kako onda ako ne utjerivanjem straha od Njega? Na tome se bazira cjelokupni edukativno-odgojni sistem bosanske IZ, prođoh ga od osnovne kroz srednju školu. S tim, u srednjoj striktno odbih da me podučava hafiz koji nema zuba, pa dočekah tek ozbiljnog teologa u četvrtom, čovjeka koji je zaista pravi musliman i kojega i danas volim sresti i popričati s njim. A šta sam kroz sve to vrijeme naučila o Bogu? Naučila sam da Bog kažnjava, i da sve što ne učinim dobro ima da bude kažnjeno i kad se presaberem malo... Gorit mi je. Jer nekako te ubijede, iako u osnovi nije tako, da je sve dobro zanemarljivo u osnovi kad se probudi božiji gnjev.
I mogli su oni meni svakodnevno pričati o bogu, a i odrasla sam u religiji. No, to nije djelovalo na mene da danas budem religiozna. Ja sam danas vjernica (u smislu vjerujem u Višu silu koju zovemo Bog jer je jednostavnije) koja je iščitala civilizacijski tok religija i uvidjela da je tako besmisleno traumirati dijete religijom. Da je zločin da dijete sanja sudnji dan i razmišlja o nebesima koja se pretvaraju u list, gdje zemlja puca, a strah je toliki da će njega, nju, od njihove 4 godine, čak i njihova mama ostaviti i pobjeći glavom bez obzira.
Zdravo je to veoma. No, ako ništa, djeca će vam naučiti pjevati nazalno i pravit će vam priredbe za Bjaram.
Ovo treba zabraniti po svaku cijenu. Roditelj zna na najbolji način predočiti djetetu dobro i zlo, a Boga ostavite za pubertet... Na kraju, pored svih vjeronauka i deda, baka, procesija i tradicija, svi smo mi sami izabrali u šta vjerujemo ili nevjerujemo. A moral je socijalna kategorija... I dobrodošli u društvo lažnog morala.

Sfumatto realnost
http://lostindisorder.blogger.ba
07/02/2008 19:16